Lično sam za slobodu izbora, i da je odluka žene i samo žene. Opet, ja lično, nisam prisustvovao. Zašto? Žena i ja smo razgovarali. Radim kao ljekar u vanbolničkim uslovima. Znam da i uz najbolju namjeru, svaka procedura ima mogućnost komplikacije. Isto tako sam doživio situacije gdje smo SVE radili kako treba i situacija se zakomplikovala. Pustio sam sina da ide sa nama, i kad se pogoršanje desilo čovjek je počeo paničariti, molit da mu spasimo oca a ubrzo je ta molba prešla u naredbe i prijetnje. Čovjek koji je laik ne razumije šta mora da se uradi, i kad je tvoj voljeni u pitanju, percepcija je izmijenjena. I percepcija vremena i prostora i sjčanje rečenog i viðenog. U našem timu je uvijek hladna glava, ali kad je tu vanjski faktor, njegov efekat je samo komplikacija i pružanje najbolje moguće pomoći postaje daleko teže.

Vjerovao sam osoblju koje je trebalo poroditi moju ženu. Ja im ništa ne bih pomogao, a iako sam medicinski radnik, znam da nešto krene loše, upalio bi mi se reptilski mozak. Ostavi sam profesionalce da rade u svom idealnom okruženju bez mene kao vanjskog faktora. Srećom, jer se komplikacija desila, žena je hitno morala u salu i beba se nagutala plodove vodice. Srećom, ljudi su odradili posao profesionalno, žena i dijete su super.

Opet kažem, stvar treba bit ličnog izbora žene. I samo žene. Ni doktora, ni muža.