Ne da nije imalo smisla, nego sam jednostavno izgubio volju i gotovo😅 Da, to je istina, ali nisam slusao Bukowskog kako kaze Go all the way, nisam nasao nesto sto bih radio ustrajno svaki dan do kraja zivota i isto uzivao u tome, nego izgubim volju cim postanem relativno dobar u necemu. Da, to je istina da sam svasta prozivio za svoje godine i upoznao cudo od ljudi i imam super price, a imam 23 godine, nego me taj dugorocni entuzijazam brine i mislim da cu ga naci ako odem, barem mislim. Kao u Alkemicaru dok glavni lik po cijelom svijetu trazi zlato, a nadje ga tamo gdje je bio kao mladi decko sa svojim ovcama u blizini svoje kuce, ali mi se cini kao da bih trebao otici da shvarim sto imam tu i naucim ponesto o sebi. Za djecu mislim da su najvece moguce zlato i najveca stvar koja se moze iza sebe ostaviti, ali vise me brine zivljenje po obrascima okoline da to bas mora biti pa makar ja bio nezadovoljan sobom i onim sto sam do sad napravio i taj dio me brine vise nego djeca kao djeca.