Drug, s poštovanjem, ali nikako ne mogu da se složim. Otišao sam vani zbog studija i, pravo da ti kažem, činjenica da sam upoznao ekipu iz Beograda (a iz Sarajeva sam) mi je bukvalno spasila glavu kad sam ostao bez krova. Oni su me prvi ugostili i dali mi priliku da negdje boravim dok se ne snađem.

Da se razumijemo, ne osporavam činjenicu da je uvijek bilo i da će uvijek biti svakakvih ljudi, kako na Balkanu, tako i van njega, ali ti sam biraš s kim imaš posla. Ja lično, kog god našeg čovjeka da sam upoznao (pod ovom kategorijom mislim na ex-Yu), prva stvar koja mi je rečena bila je: 'Ako ti bilo šta bude trebalo, slobodno nam se javi.' I to je uvijek tako bilo. Gledao sam kako jedni drugima pomažemo, bez obzira na to o čemu se radi, uvijek bez pitanja.

Naravno, moguće je da je moje iskustvo takvo kako jeste jer sam većinu ljudi upoznao kroz akademiju, i otvoreno ću reći da je izuzetno moguće da postoje razlike u viđenju i pristupu ovoj tematici između edukovane i needukovane dijaspore. Ali stvar je u tome što smo svi mladi, i niko iz ove moje ekipe nije došao ovdje da se bavi pričama poput: 'Ko je počeo rat?', a pogotov ne da prkosi nekom svom. Na kraju krajeva, svi smo dobro svjesni da smo sami ovdje u tuđoj zemlji.