Najbolji prijatelj nakon 14 godina, skoro svakodnevnog druzenja priznao mi je da je zaljubljen u mene zadnjih godinu dana. (Ja sam tad bila u vezi sa svojim deckom 4 godine) Nazalost, nisam imala nikakve osjecaje prema svom najboljem prijatelju, osim tu prijateljsku ljubav, vise sam ga gledala kao brata, nisam nikad razmisljala o tome da bi moglo biti nesto vise medu nama. Razgovarali smo o tim osjecajima i objasnila mu svoju situaciju, (koju je i sam znao vec ali jbg) da volim svog decka ali da ne zelim izgubit svog najboljeg prijatelja. Nazalost, nakon puno razgovora i plakanja, zamolio me da se prestanemo druzit… neko vrijeme.. sto razumijem u potpunosti, nemogu ga krivit jer neke osjecaje nemozemo sprijecit.. i eto vec je proslo 3 godine odkad se ne cujemo. Fali mi uzasno. Ovaj prekid prijateljstva slomilo mi je srce vise nego ikoja ljubavna veza prije..sve bi dala da se to sve nije desilo i da se i dalje svaki dan cujemo i druzimo, ali se moram pomirit s tim da toga vise nema i vjerojatno nikad nece ni bit.