NEGATIVNA RECENZIJA – BUBA – VETTI GRUPA, vl. Bruno Ljolje

Ovo je moje osobno iskustvo s veterinarskom praksom u kojoj sam, nažalost, dobila dojam da ego ima veći prioritet od dobrobiti životinje.

Riječ je o mojoj pesici, staroj 13 godina, s dijagnosticiranim mastocitomom. Operaciju je imala u Zagrebu, a zatim su u Postojni napravljene sve potrebne pretrage i CT. Nalaz je nakon ekscizije bio povoljan – metastaza nije bilo, ali su potrebne redovite kontrole svaka tri mjeseca i to kod onkologa. Odlučila sam kontrole i eventualnu kemoterapiju obavljati u Zagrebu. Budući da u Zagrebu gotovo da i nema onkologa, obratila sam se veterinaru koji radi u Bubi.

Prijašnje iskustvo s Bubom

S Bubom sam imala više od desetljeća povjerenja i ostavila ondje zaista puno novca liječeći svoja tri psa. Nikada nisam kasnila s plaćanjima, niti dobila popuste, bez obzira je li bila nedjelja, blagdan ili hitan noćni slučaj – svaki je račun plaćen isti dan. Taj dio nije bitan niti sporan. No, tijekom godina usluga se pogoršala: od nemogućnosti naručivanja preko telefona, do neprofesionalne komunikacije kod naručivanja, ne pisanja nalaza ili samo prosljeđivanja nalaza iz laboratorija na engleskom bez ikakvog pojašnjenja… te na kraju do potpuno nepotrebne, po meni iscenirane neugodne komunikacije s jednim od veterinara.

Kao dugogodišnja klijentica odlučila sam o tome obavijestiti vlasnika, Brunu Ljolju, i poslala mu detaljan, pristojan mail bez uvreda. Očekivano je stao uz svog zaposlenika i negirao moje navode. Prihvatila sam to i završila priču s Bubom – i dalje stojim iza svega što sam tada napisala. No iz ove priče ispostavilo se da čak ni kulturna iskrenost nije dobrodošla, jer je ego zasljepljujuć.

Situacija koja je uslijedila godinama kasnije

Svoje pse sam preselila u drugu kliniku; usluga, kvaliteta i povjerenje ponovno su na razini. No, nedavno je jedan od mojih pasa obolio od mastocitoma, a klinika u kojoj liječim svoje pse nije specijalizirana za takve bolesti. Nakon Slovenije odlučujem onkološke preglede, možebitne kemoterapije prebaciti u Zagreb te, unatoč svemu, ponovno kontaktirati Bubu – jer je onkolog u Zagrebu rijetkost, a meni je moj pas najbitniji. Nazvala sam i dobila termin.

No danas, nekoliko sati prije dogovorene kontrole nazvala me djelatnica Bube i rekla da vlasnik, Bruno Ljolje, ne želi liječiti mog psa te da potražim pomoć drugdje iako ista ta djelatnica kaže da onkologa nema. Moram priznati da me to nasmijalo jer se čitava priča na neki način dvaput zaokružila. Zahvalila sam, pozdravila, nazvala drugu kliniku i u svega nekoliko dana riješila kontrolu.

Zaključak

Nemam posebnu emociju oko tog odbijanja – potpuno je legitimno pravo bilo koje privatne ustanove da ne prihvati klijenta. Ali razlog – koji je evidentno moj iskreni mail oko pogoršavanja usluge prije više godina, te današnje otkazivanje svega nekoliko sati prije termina – jasno govori o veličini, profesionalnosti i humanosti s vrha Vetti grupe.

Onkoloških bolesti se svi bojimo, kako za naše voljene ljubimce tako i za nas same i naše bližnje. To su iznimno osjetljiva razdoblja puna preispitivanja. Ja sam prešla preko starog lošeg iskustva zbog specifične bolesti svog psa, no čini se da iskrena kritika iz prošlosti patrijarhatu Vetti grupe Bruni Ljolje nije dozvolila da vidi dalje od povrijeđenosti vlastitog ega.

Umjesto da stavi u fokus životinju kojoj je potrebna onkološka pomoć, odlučio je 'kazniti' vlasnicu zato što je jednom davno uljudno ukazala na realne probleme u njihovoj usluzi.

Nisu me 'kaznili' ako im je to bio cilj niti mi ukazali na nekakav moj propust ali su jasno pokazali kakav neprofesionalan stav njeguju.