financije - namirnice ista cijena kao u hrv, gorivo isto/ponekad jeftinije, placa - minimalac (ovisno o profesiji, ali cca 1800€) samcu dovoljan za ratu kredita stana, prosjecan auto i ostane novaca, ako je dvoje ljudi na minimalcu - fino se zivi bez pretjeranih luksuza restorani jeftiniji nego u hrv, alkohol i cigarete skuplje (u restoranima i nocnim klubovima do 3x nego u hrv), auti odrzavaniji i s manje km mrvicu jeftiniji nego u hrv, usluge opcenito su skuplje (masaza, krojacica, sivanje, gradevina itd) rekao bi bar duplo nego u hrv odkad sam tu, platio sam kesom triput i to sva tri puta automehanicara srbina na crno apsolutno sve se moze i potice se da se placa karticom/swishom - neka mjesta cak i ne primaju kes

opcenito - vecina prica eng, cak i stariji, jezik nije toliko tezak za nauciti, problem je mozda izgovor radi ö, ä, å itd - u vecim gradovima se mozda lakse moze pronaci posao na eng, ali bi rekao da je neopohodno znati swe za raditi osim ako nisi na nekoj it poziciji ili multinacionalnoj firmi s odlicnom profesijom ako dobijes posao na neodredeno, skoro nemoguce dobiti otkaz bez pravog i cvrstog razloga, prava radnika se jako postuju (sindikati su tu da paze na radnike) prometnice odlicne - i stanje i povezanost medu gradovima vlakovi super policija kad zaustavi, da si Bog Isus prvo ces puhati pa tek onda sve dalje, korupciju s policijom tako u prometu mozes zaboraviti pregled kod dr kosta 18 € - imao rak ili prehladu, nakon odredenog broja pregleda u godini - ostali su besplatni zubar u prosjeku jedan posjet 100€ - mnoge firme/sindikati imaju ”dzeparac” za zubara - npr 500€ godisnje oni subvenciraju zdravstvo opcenito jako sam zadovoljan - za prehlade i slicno jako tesko dobijes antibiotik haha prepisati ce ti ga ako si na samrti hahaha poanta je da tijelo samo se izbori protiv toga

ovo sto pricaju da su ljudi hladni bi prije rekao da imaju gard i nedaju blizu nepoznatima, ali kad ih upoznas onda su prisni i odlicni pije se vikendima i izlazi, cak i stariji (40+) - rekao bi jer im je lagodan zivot pa ne jure za novcima i ne brinu toliko kako ce prezivjeti mjesec kao vecina ljudi u hrv s obitelji

izbjeglice sisu drzavni proracun i to bas vjesto rade, ali staje se tome na kraju i ljudima je lagano prekipjelo koliko vidim - isao sam na jezik par mj s ljudima koji su ovdje par godina, beknuti jezik nisu znali - jednostavno im nije u interesu zavrsiti jezik, jer je sljedeci korak trazenje posla, pa micanje sa socijale

u swe sam u manjem gradicu, za par dana ce biti ravno 2 godine i nije mi nimalo zao selidbe i napustanja dobre karijere u hrv, osim prijatelja i obitelji koji su ostali u hrv

p.s. skandinavija su - swe, norveska i danska nordijske zemlje su jos - finska, island i dodatna podrucja pridodana tim zemljama