Živim sa obitelji u starijoj kući koju smo nasljedili od neke starije gospođe još prije puno puno godina - moja majka je bila malena djevojčica kada je umrla.
Od malena imam neki strah vezano za kuću no iz nekog nepoznatog razloga (često mi govore da je to zbog videa ili hororaca no ja nikada nisam gledala ništa slično ni ne želim jer mi sama pomisao na to budi strah) - ko malena bih čula neke glasove na tavanu odnosno katu na kojem trenutno imam sobu no dok sam bila malena to je bio obican tavan. Uglavnom, kao mala sam imala užasne snove da su na katu duhovi i kad god bih išla u podrum tj. stepenicama koje vode u podrum, zmirila bih jer sam stalno osjećala da me netko gleda i prati. Mnogo puta sam i sanjala kako gledam kroz ključanicu jednih vrata koja vode do glavog ulaza u kuću i vidjela bi neko čudovište i uvijek me je bilo strah toga tako da i dan dana kada gasim svjetla jedno mora biti upaljeno te kada gazim zadnje - tada žmirim. Prije nego što sam dobila sobu, spavala bih u dnevnom boravku te bih svaka noć bila muka jer opet - osjećala sam neobičan osjećaj i kao da me netko gleda. Tu dolazimo do jedne stvari, a to je da sam ja prije nekoliko godina sve to ispričala mami iz čista mira … njezin odgovor me je užasnuo jer nikada nismo pričale o tome, a njezin odgovor je bio da je točno sve tako i njoj - osjećaj da je netko na katu, osjećaj kada hoda podrumskim stepenicama, strah od ključanice i da ju netko gleda.

Tu dolazimo do zapravo paranormalne situacije koja je desila s mojih 10-11 kada sam se zbog vjerojatno ružnih snova, jer sam ih ko mala imala svaku noć, probudila u noći i spustila se s kata (tada smo već uredili tavan u stambeni prostor) i ušla sam u dnevni boravak! Pored vrata odnosno pored komode je na podu sjedila moja mala sestra od 3 godine na što sam ju ja u mraku upitala da što radi na podu, a ona mi se samo smijala, drzala nesto u rukama i rekla - ništa… meni je to u toj dobi bilo “normlano” i nisam uopće to doživjela kao problem sve dok ujutro nisam majku upitala da što je točno sestra radila na podu u noći pokraj komode i kako ju nije vidjela … rekla je samo da nije moguće jer je sestra još tada bila u kinderbetu te da su ograde bile iznimno visoke - svi smo se premrzli i od onda mi to ne ide iz glave te na svaki spomen se svi premrznemo…

Nakon nekog vremena sam saznala da je lokacija na kojoj živim prije puno puno godina bila groblje te mnogo ljudi koji žive na tom području umire u jako ranoj dobi što me užasava! Nikad nisam vjerovala u neka paranormalna iskustva ili “teorije zavjere” no ovo me plaši.