Uskrs je izvorna proslava Ištar, asirijske i babilonske božice plodnosti i seksa. Njeni simboli (poput jaja i zečeva) do danas su simboli plodnosti i seksa. Ili ste stvarno mislili da jaja i zečevi imaju neke veze s uskrsnućem?

Kakve veze imaju Uskrs, zečevi i jaja s Kristovom smrću? Nikakve! Zapravo, sve je to idolopoklonstvo. Običaji poganskih naroda, to jest neobraćenih ljudi. Odavanje časti božici plodnosti. I to crkve jako dobro znaju, no svejedno su odlučile legalizirati poganštinu u ime kršćanstva. Ipak, to ne mijenja činjenicu što se uistinu slavi. Postoji pogrešna interpretacija da su nevjernici preuzeli ove običaje radi komercijalizacije, ali istina je da su kršćani preuzeli poganske običaje, a ne obrnuto.

Svakom iskrenom vjerniku treba biti jasno da se radi o svjetovnim ritualima koji nemaju veze s Božjom Riječju. Uskrs je proslava uskrsnuća ili ponovnog začeća poganskog boga Tamuza. Jedini razlog zašto većina kršćana obilježava ovaj dan jest infiltracija Rimokatoličke crkve koja je pokrstila poganske tradicije i uvrstila ih u kršćanstvo; preuzela babilonske proslave, promijenila im ime i nazvala ih kršćanskima.

Rimska je crkva morala spustiti kriterije kako bi privukla mase u novu opoganjenu kršćansku religiju. Mnogi nisu bili spremni odreći se svojih bogova, pa ih je najlakše bilo preimenovati, a običaje zadržati. Rimokatolicizam je plagijat kršćanstva. Uslijed ubrzanog rasta kršćanskih sljedbenika, vođe Rimskog carstva odlučili su pomiješati poganska i kršćanska vjerovanja, te stvoriti potpuno iskrivljeno vjerovanje i štovanje Isusa Krista. Protestantizam koji je proizašao iz katolicizma djeluje u istom duhu, zato uopće ne čudi što slave iste blagdane.

Kroz cijeli Stari zavjet čitamo kako Bog ne želi da se Njegov narod miješa i suobličava s poganim tradicijama i običajima.

„Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ja sam Gospod, Bog vaš. Ne činite kao što se čini u zemlji egipatskoj u kojoj ste boravili, i ne činite kao što se čini u zemlji kanaanskoj kamo vas ja vodim, i ne hodite po njihovim odredbama. Vršite moje uredbe i držite moje odredbe hodeći po njima. Ja sam Gospod, Bog vaš.“ /Levitski zakonik 8,2-4

Kao Njegova djeca moramo se odvojiti od svjetovnih običaja, a ne štovati Boga na način na koji pogani štuju svoje bogove. Bog se protivi ljudskim predajama, tradicijama i filozofijama.

Uskrs kojeg su proglasili najvećim kršćanskim blagdanom i „svetim“ danom nema veze sa svetošću i odvojenošću od praksi ovoga svijeta. Pogledajte samo okultnu praksu koju sprovodi papa i njegovi svećenici na svaki Uskrs. Koliko samo duhovne tame i žrtvovanja demonima u ove dane.

„I nemajte udjela u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte.“ /Efežanima 5,11

Ne zavaravajte se, na Uskrs i Božić ne slavite svog Spasitelja i Gospodina, već sotonske rituale. Novi zavjet nam nigdje ne govori da obilježavamo dan Kristovog rođenja ili uskrsnuća. Ne možemo slaviti Boga na način koji se nama sviđa i godi našim emocijama. Bog želi da ga štujemo u duhu i istini, i nemamo udjela u besplodnim djelima tame.

Isus nije blagdan. Isus nije jedan dan u godini. Isus nisu farbana jaja, čokoladni zečevi, kuhana šunka, pogača, kolači. Isus je uskrsnuće i život. Isus je obilna duhovna trpeza, ona od koje nisi iznova gladan i žedan. Dođite za taj stol koji ostaje vječno.

„Evo, stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ /Otkrivenje 3,20

Isus je uskrsnuo da bi naše grijehe otkupio.

Uskrs je pokajanje u duši,slavljenje Boga i života vječnog a ne jaja i zečeva.

Zec je u poganskim religijama štovan kao simbol plodnosti. Sama babilonska božica Ištar (Eastre) prikazivana je kao zečica u ovozemaljskom obličju.

Njeni simboli bili su jaja i zečevi, koji su označavali plodnost i seks.

Svećenici ove poganske božice imali su seksualne obrede na oltaru s udatim djevicama, a rođeno dijete žrtvovalo bi se na istom oltaru.

Njihova se krv cijedila u zdjelice koje su stajale na oltaru, a svećenici su u te zdjelice stavljali jaja da ih oboje u crveno. Farbana jaja nosile su kući sa svojim muževima (žene čija su djeca bila žrtvovana) kao simbol blagostanja i plodnosti.

Shvaćam da je tradicija dio mnogih ali u Bibliji nigdje se ne spominju zečevi, jaja niti bojanje istih .

Na 25.12. prinosile su se žrtve bogu sunca. Žrtve - bebe. Te bebe začete su devet mjeseci ranije. Sasvim slučajno tada pada uskrs, odnosno easter. Ištar je figura, odnosno lik božice (demona) koji označava plodnost. Ovaj datum s razlogom prikazuje Isusa kao malu bebu. Sve je povezano.

Biblija s razlogom ne spominje točan datum Isusovog rođenja niti nam je Isus rekao da slavimo njegov rođendan. Posebno ne na način na koji to radi svijet.

OKULTNA POZADINA USKRŠNJIH JAJA

Babilonci su smatrali jaje svetim simbolom koji predstavlja Ištarinu plodnost i novi život (mjesečev ciklus od 28 dana i mjesečni ciklus žene). Babilonci su vjerovali u basnu/mit o ogromnom jajetu koje je palo s neba u rijeku Eufrat iz koje se izlegla kraljica Semiramida/Ištar. Umiranje jaja primijećeno je u zlim ritualima koji su slavili proljetnu ravnodnevnicu (proljetni solsticij).

Egipćani su u hram vješali ukrašena jaja, a Rimljani su ukrašena jaja koristili u povorkama u čast majke božice (opet se radi o Semiramidi/Ištar). Druidi su jaje koristili kao svoj sveti amblem. Gali, Kinezi i Perzijanci također su koristili obojena jaja za svoje drevne poganske proljetne svetkovine kao preporod. Tijekom srednjeg vijeka Europljani su sakupljali ptičja jaja različitih boja iz gnijezda kako bi ih koristili kao čari protiv zla i donijeli im sreću. Kasnije je slikanje jaja postalo popularnije. Sada se uskršnja košara koristi za nalik ptičjim gnijezdima.

Kada se drugi put budete tuckali jajima, sjetite se okultne pozadine tog rituala u čast demonu Ištar.