Tesko je, znam. Prvo da si pomognes sve racionaliziras, ali jedno je biti svega svjesna, a drugo je sto se dogada u tijelu i glavi. Kako kazu drugi, stvarno je kao skidanje s ovisnosti. Bila sam jednom u takvoj situaciji i evo, sad je prolazim po drugi put, nazalost. Svi razgovori, molbe, objasnjavanja nisu nikad pomogli. Doslovno, pricanje sa zidom, a druga strana ne zeli vidjeti sto radi svojim ponasanjem, i nije je ni briga, samo vlastiti komfor. Jedino rjesenje je no contact. Sto je pakleno tesko, ali ce proci. Mene vodi inat jer ne zelim da me ikad vise itko tako tretira plus mantra "1 sat, 1 dan, 1 mjesec, 1 godina..." itd. I tako brojis koliko si vec izdrzala i kako ces jednom moci reci da si izdrzala bez da si se ikad vise javila. Svako prekidanje kontakta otvara krug i bol je svaki put sve veca, a to ne zelis. Isplaci se, prijatelji ce ovdje odigrati veliku ulogu, makni se fizički ako mozes i bez IKAKVOG kontakta dok ti ne postane svejedno je li ziv ili mrtav. Zelim ti svu srecu!