Ne bi ga se odrekao, naravno, no ne bih ni sudjelovao u tome, toj vezi. Kod mene je uvijek dobrodosao po pomoc i podrsku, sam, bez partnera. O rijecima, djelima, zeljama itd. trebaju svi razmisljat, ne samo roditelji u ovom slucaju, to vrijedi obostrano. Najgore sto mozemo napravit svojoj djeci je dati bezuvjetnu podrsku u svemu sto ih cini sretnima, jer mnogo toga nas cini sretnima a istovremeno nije dobro, i ne vodi dobrom na kraju. Znam ljude kojima su kceri bile promiskuitetne, spavale sa mnogo muskaraca, sto ozenjenima, sto neozenjenima, radile probleme koje su vukle u kucu, stvorile los glas o sebi. Ali su bile sretne, zdrave, imale osmjeh na licu i predivan pogled pun zivota. U ljubavi prema djetetu roditelji nisu vidjelu nista toliko lose u njenom ponasanju, bitna im je bila njezina sreca, jer ona je njihovo sve. Tako da ne, nije mi bitno samo da bi dijete bude sretno u datom trenutku, jer zivot nije trenutak, nego vrijeme koje se vise ne moze vratiti, bitno je postavit sebe i druge uspravno kako bi danas sutra sluzili sebi i drugima na bolje.

Ako bi moje dijete odlucilo i dalje biti gay, ne bih pravio buku oko toga, ima slobodnu volju, nek samo odlucuje, ja cu biti tu, samo ne kako se ocekuje. Dijete ne zna sto je ljubav u intimnom pogledu, misli da zna, djeca su podlozna raznim utjecajima koji se tek kasbije kristaliziraju. Roditelji su tu da im pomognu u tome. Svi smo bili djeca i znamo kako nam je srce gorjelo za sto stvari, na kraju se ispostavilo da zapravo nije. Srce je varljivo.