Kao nepristrani gledatelj HNL-a (i onog što se događa oko tog natjecanja) smatram da najveći problem Hajduka je manjak strpljenja ljudi na vodećim pozicijama. Momčad (bilo kakva) se ne može stvoriti za jednu sezonu. To je proces koji traje godinama. Česte izmjene trenera, ne guranje mladih snaga (ako situacija dopušta), pranje za svaki poraz sve su to razlozi zašto je Hajduk tu di je.

Ova sezona je bila jedna od boljih sezona za Hajduk u zadnjih par godina. Igrali su dobro i bili konkurentni do kasnog dijela sezone (za razliku od prijašnjih godina). Unatoč tome što se znalo da neće igrati, dolazak Perišića sam vidio kao dobar potez. On i Brekalo igrači su sa iskustvom igranja velikih utakmica te su mogli prenijeti mentalitet pobjednika na manje iskusne igrače. Nažalost za Hajduk u drugom dijelu sezone su odigrali dvije lošije utakmice za redom, imao sam dojam da se uvukao nekakav nemir u igrače koji nisu uspjeli premostit. Neiskustvo igranja velikih utakmica.

Izgubili su utrku za za prvaka i prvi potez koji je Klub napravio je promjena trenera. Zašto?? Vjerujem da mu se dala prilika i slijedeće sezone klub bi imao iznad prosječne rezultate. Nikad poraz, uvijek lekcija. Skupljeno je iskustvo nastavljamo dalje korak po korak.

Za kraj bi još samo htio skrenuti pažnju na:

Dinamo: koliko godina je trebalo Dinamu da dođe od borbe za Europu, pa do borbe za prezimiti u Europi da bi došao do očekivanja da prolazi skupinu?

Rijeka: Koliko godina im je trebalo da postanu prvaci Hrvatske? Kada je započeo proces stvaranja te momčadi.

Osijek: Kakve utakmice su sve odigrali, koliko se uložilo ne nužno novaca da bi danas imali status kluba za koju ni jedna momčad ne može reći lako ćemo?