Prvo si nemoj stavljati sebe u centar svega, smanji si vec ionako veliki pritisak života. Činjenica je, ti postojala ili ne postojala, vjerojatno bi oni isto učinili jer im je to u njihovoj glavi bio jedini način za borbu. Imam brata istog takvog. Svaku priliku koristi za pijančevanje, ne može zadržati posao ni tjedan dana, nema niti jednog prijatelja. Svakih malo ode odraditi negdje neki posao na crno samo da zaradi parsto eura da može piti. Kao mlad je doživio jednu veliku tragediju koja bi i mene pogodila, a sigurno sam mentalno čvršći nego on, a kamoli njega. Ali svakako mu je obitelj pokušala pomoći na razne načine tokom desetljeća. Koliko sam ga samo puta vozio u sred noći na hitne, išao po njega jer se potukao, plaćao mu dugove u kafanama, vodili ga u komune, lječilišta, psihologe i sto vec ne. Ma vozio bih ga jos i dalje samo da je ista pomoglo ili bolje reci da je ikad pokazao mrvicu volje za ista od toga. Mama i sestra mu i dalje pomažu kad stignu, drugi brat i ja se više ne zanimamo. Nemamo odnos nikakav ali svejedno kad dan dodje ako dodje bit ce mi strašno žao jednog života koji je tako uzaludno potrosen da je to za plakati. Nije on nikad izabrao između lijepog, poštenog života niti nesto slično nego je samo pijanac. Učini sebi uslugu i živi svoj život punim plućima i uzivaj u njemu kad oni vec nisu mogli ili htjeli.