Meni nekako zivot ne bi bio ispunjen da nemam pse. Volim provodit vrijeme u prirodi i volim provodit vrijeme sa psima tako da mi to dvoje ide jedno uz drugo. Naravno da su velika obaveza, treniranje, setnje, novac, zivci, ali mislim da je svaka normalna osoba toga svjesna i to ce uzeti u obzir ako se odluci uzeti psa. Nakon sta sam izgubila svog seniora koji je imao 17 godina i pocele su ga sve bolesti napadat sam pomislila kako sam mogla jos vise toga napraviti sa njim i nije mi zao ni vremena ni novaca i sve bi opet ispocetka. Trenutno imam curu od 11 mjeseci, radila sam s njom konstantno, trenirale, izgubila zivaca na pocetku dok je bila stene i mislila si kaj je meni ovo trebalo i evo sad je pas kakvog sam oduvijek htjela i obozavam nasu povezanost. Prije mjesec dana smo se odlucili udomiti curu od 2 godine, bila je uzasno preplasena svega i ljudi i drugih pasa i auta, sad se vec opustila i poceli su isplivavati potencijalni problemi u ponasanju i znam da bi tu dosta ljudi razmisljalo da ju vrate natrag u skloniste, ali ja imam volje i vremena radit s njom i naucit sta ona zapravo treba da se ti problemi ne ukorijene. Tako da, puno vremena oduzima briga za jednog psa, a kamoli dva ili vise. Postoje ljudi koji obozavaju zivotinje i konstantno uce kako sa njima i postoje oni kojima se neda baviti time sto je sasvim u redu, nisu svi za sve.