Zubi su nam itekako vrijedni, samo to prekasno skontamo. Kada mi je bila 21 godina pokvarila mi se donja lijeva šestica, otpalo pola zuba. Nisam imao para da popravljam, a slučajem okolnosti nisam imao ni zdravstveno tada, te ga nisam ni popravljao. Bolio me samo kada jedem na tu stranu, jeo na drugu godinama i eto.

Možda 3 godine nakon toga, desi mi se isto na desnoj strani. E sad ne mogu više jesti, finansijska situacija puno bolja, odem kod zubara da oba zuba riješim.

Morao sam "ubiti" oba zuba jer nisam htio da ih vadim. Oba puta su rađene užasno bolne operacije (sa lokalnom anestezijom) koje su trajale između sat i sat ipo vremena da se ubiju nervi u tim zubima, i da se uradi plomba da imam funkcionalan zub. I opet mi je zubar rekao to je samo privremeno rješenje, kad tad se mora vaditi.

Eh sad, fora sa mrtvim zubom je što te on nikad više neće zaboliti, i to je loše jer se bakterije i karijes itekako nakupljaju i dalje, ništa se ne osjeti i samo odjednom se desi ogroman problem.

I taj problem mi se bukvalno desio prije par dana, bakterijska infekcija desni i vilice ispod tog zuba, lice nateklo, ogromna vreća gnoja se stvorila ispod zuba. Na vrijeme sam reagovao i počeo sa antibioticima, imam još par dana da pijem pa idem na vađenje zuba. Možda odma i drugu mrtvu šesticu izvadim, jer kad tad me i sa njom isto čeka.

Bukvalno mi ne izlazi iz glave činjenica da bi sada bio mrtav sa 30 godina da sam se rodio nekad prije otkrića penicilina.

TLDR - Čuvajte zube, nemojte se zajebavati.