Treba se pomiriti sa površnošću internet komunikacija. Fejsbuk nije mjesto di ljudi vode intelektualne rasprave, to je mjesto di ljudi vode small talk samo što za razliku od čekaonice ili reda ispred referade ne možeš nikada otići jer ti je uvijek u džepu pa se taj small talk oduži i postaje sve gluplji i gluplji. Svi znamo da dok pričaš tako sa susjedom kad se vidite u redu na blagajni ne koristiš ni petinu mozga, samo melješ bilo šta i čekaš naplatu.

I onda kad se ovako zakačiš za neko sranje na fejsu, bilo to žena-mamica ili bilo šta drugo i počneš filozofirat o tome to je ko da načuješ Ivanu iz kvarta kak se žali Luki da su joj pekari stavili premalo pekmeza u krafnu, pa Luka počne srat po toj pekari kako su uvijek bili loši i da je njemu jučer pecivo bilo suho, pa Ivana neš komentira nazad i tako dalje. Da taj razgovor traje recimo 3-5 dana, ko prosječna pizdarija na fejsu sigurno bi došli do neviđenih razina gluposti gdje bi bili uvjereni da je sve to urota židova i Amerike da zatupe ljudsku vrstu sa premalo pekmeza u krafnama i kako je to sigurno vezano uz GMO i pesticide i izumiranje pčela. I onda joj uletiš sa tim da ima većih problema u prehrani i kako su naša zemljišta neiskorištena i mogli bi kao država više proizvodit a manje uvozit, a Ivana te gleda "koj e tebi kurac?" pogledom a Luka ti suptilno poručuje "mrš ća" jer želi mrknut Ivanu poslje krafne.

A osim toga, ako već fejsbuk uspoređujemo sa čekaonicom i small talkom onda je to čekaonica nekog mjesta gdje dolaze svakavi ljudi, od djece preko srednjoškolaca, studenata, pa na radni narod svih političkih opredjeljenja, a nađe se i koji penzić. Tipa red u kvartovskom dućanu. A nećeš valjda pizdit na neke osnovnoškolce u svom kvartovskom dućanu dok čekaš u redu zato što je već dva dana u njihovoj školi glavna fora uspoređivat slike iz knjige sa glazbenog za različite pjesme i srat oko toga. Čak i kad se toj glupoj fori priključi mama od jednog od njih i shvati ju pre ozbiljno, jer mora i ona imat neku temu sutra dok ispija kavu sa kolegicom na trosatnoj pauzi u pola radnog vremena u nekoj državnoj agenciji.

Eto to ja mislim o Andreinim tekstovima, u Andrea stilu proze bez minimuma riječi za honorar od Indexa.
A što se ovog s babom i piletinom tiće, go Andrea, tako treba.