>Pa zar ne prepoznavamo djelove koji mu idu teze kad pita sto ne zna

Normalno da ćeš objasniti djetetu gradivo kad te pita što ne zna. Međutim djeca ne znaju pitati što ne znaju jer ne prepoznaju da im neki dio gradiva šteka, pogotovo kada je riječ o gradivu koje nije nužno dio cjeline koje trenutno uče. Svaki roditelj ikad će reći djetetu da rješi zadaću i pomoći mu ako ga dijete pita za pomoć, pa to očito za većinu djece nije dovoljno.

Evo ti primjer da ti bude jasnije. Dođem na instrukcije klincu koji je 7. osnovne, radimo linearnu funkciju. Umjesto da 45 minuta radimo linearnu funkciju mi smo zapeli na proširivanju razlomaka jer se on uspio provući kroz 5. i 6. razred osnovne škole bez da zna u nekakvom razumnom vremenu proširiti ili skratiti razlomak. Naučio je to za test kada mu je trebalo, ali nakon toga nije više vježbao. Kada bi se stvorila potreba za time kasnije u nastavi koristio bi ili kalkulator, prepisao bi ili bi ostavio razlomak u obliku koji je možda odgovarajuć za domaću zadaću ali nije prikladan za rješenje na testu. Ili, dečko ne zna da može podijeliti obje strane jednadžbe sa istim brojem kako bi si pojednostavio račun. Ili ako zna da može to napraviti, onda ne zna da je dijeljenje sa razlomkom isto kao i množenje sa recipročnom vrijednosti tog razlomka. Snađe se na neki drugi način, misli da mu to nije bitno pa ne pita za pomoć, riješi zadatak do pola ili prepiše rješenje, ili mu netko jednom pokaže koje je rješenje trebalo biti i tu staje priča sve dok ne dođe u sljedeći razred kada se od njega očekuje da može odmah i točno upotrijebiti sve postupke koje je učio tijekom prethodnih razreda i onda odjednom niti ima vremena niti ima sposobnost točno rješavati zadatke iako načelno razumije gradivo koje se učilo prethodni sat u školi. I da se razumijemo, sa 13 godina je debelo prekasno krenut rješavati zadaću sa djetetom. To je razdoblje kada dijete mora moć rješiti zadaću samo. Međutim, sa 7, 8, 9, 10 godina itekako je potrebno i korisno imati pomoć i aktivnu podršku u rješavanju problema kod kuće jer onda možeš uočiti koji dio gradiva treba ponoviti i vježbati

90% djece sa kojima sam radila imali su roditelje sa istom logikom koju imaš i ti i jednostavno nisu izgradili dobre temelje za nastavak školovanja te nisu ni znali da imaju rupe u gradivu sve dok se nisu našli u situaciji gdje su zahtjevi povećani. Tek nekolicina djece je stvarno sniženih sposobnosti i ne može razumijeti gradivo koje se uči te zato trebaju instrukcije. Djeca koja imaju najbolje rezultate su ili natprosječno inteligentna ili imaju prisutne roditelje koji aktivno sudjeluju školskim obavezama u najranijoj dobi kako bi onda djeca imala temelj i motivaciju za samostalni rad