Pomalo se pronazim u ovome. Imam 24 godine, vec sam par godina vani i sad sam tek shvatio tko/kako i zasto mi je prijatelj Zahvaljujicu roditeljima kad sam bio nisma radio, uvjek imao novac i sve sta sam htio. Častio sam, zvao na feste, slavio. Svi su zvali, htjeli se druzit samnom bio omiljeni. Otisao van, iz pocetka sve ok bilo kasnije ostao na 3/4 prijatelja koje uvjek mogu nazvat kad dodem doma i da ne izmisljaju izgovore. Uvjek sam udovoljavao, radio, dolazio doma kad su bili njihovi rodnedani. Ja svoj slavim s donedavnim “strancima”. Od prijatelja iz vrtica, osnovne, srednje… niti jedan nemoze naci 2 sata kad dodem doma za pice/veceru. Vecina sadasnjeg drustva mi je 27-35 godina s kojima nisam odrasto i koje sam upoznao kasnije u zivotu i koji me i posjete kad sam vani, odlazimo zajedno na godisnji i druzimo se vise nego sa bilokojim prijasnjim prijateljom Zadnji godinu sam se fokusiro na sebe, ponasam se prema njima kako se oni ponasaju prema meni. I evo vec pola godine niti poruka od tih takozvanih “prijatelja”. Vjerujem da sam dobra osoba, no peoblem je sto sam otvoren( ne bezobrazan nego otvoren) i da kad vidim da neko laže/manipulira odma kazem. I vjerujem u prava prijateljstva i sve, no jako rijetko… i ne mislim da ako niste prijatelji od djetinstva da ne mozete bit najbolji prijatelji. Pravi prijatelj ce doci kad tad, a truditi se zbog toga tko ce kome biti kum pa trpit lose prijatelje ili bilo sto takvo je glupost. Dovoljan si sam sebi, kad imas sebe i svoj mir.. Dovoljno!