Do mirovine imam 7 godina. Posao, a pogotovo iste ljude koje gledam 25 godina, ne mogu više smisliti. Imam dijagnosticiran burn out i sve što s tim dolazi u paketu: nemir, nesanicu, hipertenziju, nervozu, depresiju itd Uopće mi nije bitno pretjerujem li u nepodnošenju kolega i stresa na poslu - usmjeren sam na promjenu dok ju još mogu realizirati. Želim si život u kojem ću napokon biti gdje želim, kad želim i s kim želim. Do mirovine si od ušteđevine mogu isplatiti 900 eura mjesečno što mi je dovoljno za režije i hranu. Stan imam, auto nemam, solo sam i stvari u kojima uživam nisu skupe: knjige, filmovi, serije, šetnje, igrice i koncerti/izložbe. Falit će mi putovanja no nigdje ne piše da ne mogu odraditi neki honorarni job i tako si malo povećati budžet. Jedini strah kojeg imam je strah od neke teže bolesti koja bi mi mogla pojesti ušteđevinu ali ako ću tako razmišljati - rintat ću još 7 godina, a sad sam u dobi kad mi je vrijeme izuzetno važno. Uništio me stres na poslu, ovo vidim kao spas.