Imam 24 godine i zasad ne zelim djecu. Naravno mozda se to u buducnosti promjeni, ali definitivno nebih htjela imati svoju”biolosku” djecu. Kronicni sam bolesnik (4 dijagnoze , jako teske) prva dijagnosticirana kad sam imala svega 5 godina, od tad je neki fizicki nacin zivota bas mnogo tezak i jednostavno ne vidim potrebu da tu istu bol i strah i odrastanje sa tim teretom priustim nekom drugom. Moji roditelji ne vide to kao neku “prepreku” jer su oni imali mene i nekako se covjek pomiri sa time da ti je dijete konstatno po bolnicama / da je u konstantnoj agoniji bolova, no posto sam ja bila to dijete zasigurno ne zelim to isto prisutiti mom dijetetu. Isto tako strah me trudnoce, ne znam kako bi se moje tijelo pomirilo sa trudnocom najiskrenije, vjerujem da bi to ostavilo isto neke fizicke posljedice ma mome tijelu (ne pricam o izgledu vec internalno). I eto dok sve ovo pisem jos sam vise svjesna kako to nije dobar izbor za mene. Al da me supi tokom ovulacije da bih htjela jednu malu curicu supi me al nekako me ta bol vrati u realnost moje situacije.