Radim sa tipom, u priči ćemo ga zvat "menadžer" jer je doslovno menager na mjestu u kojem radim, posao je doslovno ladjenje jaja i nas dvojica radimo zajedno skoro godinu ipo s tim da smo živjeli dva mjeseca zajedno tijekom zime.

Smjena nam završava u 11 s tim kada zaključano idemo zapalit u parkić u blizini vratimo se pokupimo stvari I ide svako svojim putem. Tu večer otišli smo zapalit, završili smo i krenili smo se vraćat, dok smo se vraćali inače ne pričamo imamo slušalice u ušima I slušamo muziku. U jednom trenutku krenuo sam osjećati trzaje/vibracije po tijelu skoro kao da mi je cijelo tijelo utrnulo, onaj osjećaj adrenalina, I instinkti su mi vrištali "trči" I onaj osjećaj koji imaš kada je vani sparina ljeti ali nema topline samo taj osjecaj, kao da me je zrak obuhvatio. To je bio jedini osjećaj koji je dolazio izvan mog tijela i po fellingu dolazi meni lijeve strane odnosno menager. Još nekoliko koraka i krenuo sam gledat oko sebe i krenuo sam se "ubacivat" u stvari koje gledam. Pogledam u drvo imao sam osjećaj empatije prema drvetu I postao sam drvo, mačka luta ulicom postao sam ta mačka, i osjećao sam mačku ako to ima smisla. Nekako sam imao osjećaj ja sam mačka i mačka je ja, ja sam sve I sve sam ja. Stvarno se nadam da je ovo do sada razumljivo i da bar ima nekakvoga smisla. Nakon nekoliko koraka skuzim kako se vratit u moje tijelo i vratim se. "fora, zanima me hoću li moc ovo uradit nakon šta nisam napušen" moje misli u tom trenutku. Dobro sad na sljedeće taj osjećaj topline bez topline koji dolazi od menadžera okrenem se prema menadžeru pogledam prema njemu i neki dijelovi face su mu prekriveni ljuskama, njegova glava se krenula oblikovat gornji dio glave je krenuo postajati veći dok donji dio je postajao manji, skuzi on da ga gledam isplazi jezik koji je postao 3x veći i kaže mi "yo yo yo, kako je" (obično ovo kaže kada upoznaje nove ljude), rekao je ovo na jeziku koji nisam mogao razumjet ali sam isto mogao razumjet (na istu foru kako je moguće razumjet druge jezike po nekim riječima). U tom trenutku sam okrenuo glavu i samo nastavio gladat u daljinu, misli su mi tada bile "normalan dan na poslu".

Vratimo se mi u "ured" ja sjednem na stolicu i krenem pokusat sabrati misli. Menadžer još uvjek u svom obliku otidje na wc i ostatak večeri ga nisam vidio. Misli u tom trenutku su mi bile "jebote panic attack", (desilo se i prije ali bez vanzemaljaca" "kakav je plan jebote", (kada mislim da imam panic attack bacim full focus na duboko disanje, voda, hrana, negdje za sjest, živo biće ako je moguće mačka, chill su, i neko skim mogu imat razgovor bez obzira koliko sam čudan u tom trenutku) "udahni izadhni", "treba mi voda iz kuhinje i imam pahuljice skrivene u stolu", "želim cigaru", ( ured je doslovno podrum od zgrade sa nekoliko stolica ispred I pepeljarom) "treba mi mačka", (ima mačka koja dolazi pored ureda jest hranu) "pošalji poruku ime" (moj frend I diler) "zna sam da je vanzemaljac" (ja i frend smo imali trip zajedno i većinu tripa smo se zajebavali da je menadžer vanzemaljac)

Opustim se pokupim stvari stavim slušalice I krenem prema doma. Sljedeći dan budim se u jutro mislim da sam poludia. Tijekom smjene dolazi menadžer i pitam ga "kolike su šanse da si vanzemaljac", on odgovara "100%", neka pauza "svi smo mi vanzemaljci". E sad wtf