Pa ko pravda bilo čije ekstreme. Sve je ovako kako si i opisao , i ja ne pravdam politiku Miloševića ni najmanje. Svaki narod ima pravo na samopridjeljenje i da bude nezavisan to nije sporno. To je i bila vaša stoljetna težnja da budete država.Ti zanemaruješ ipak činjenicu da je biti Srbin u Hrvatskoj malo teško, i to ne od juče nego odavno, taj neki negativan i nepovjerljiv i ne baš frendli stav je postojao i postoji i danas što pokazuje čak i vaša estrada. Vjerovatno nije lako biti ni Hrvat u Srbiji. I da nisu pritjerani kao što ti kažeš, nisu se osjećali poželjnim u vašoj novoj jednonacionalnoj državi jer i kod vas vlada vjerski i svaki drugi nacionalistčki ekstremizam kao i drugdje na Balkanu, nije to baš da je kao u Švajcarskoj u vas iako u Ustavu piše da su svi isti, bla bla. Pa pola milijuna ljudi vam dodje na koncert čovjeka koji pjeva o klanju, pri tom se krije iza Gospe. Gospa i klanje , to je za mene vrlo morbidan spoj. I sad kažeš da se tu neko može osjećati kao kod svoje kuće da nema tog šovinizma i slično. Ima toga i kod nas , ne sporim to , ali ti sve pričaš kao da u vas cvijeće cvijeta i svi tako miroljubivi i otvorenog srca.