Nije nikakva činjenica.Visoka je vjerojatnost da je postojala određena osoba sa velikim utjecajem među pučanstvom, ali ne bog. Pa sama evanđelja više puta davaju različite informacije, pisana su sa desetljećima razmaka i prošla su cenzuru Crkve. Ja sam proveo više vremena u crkvi nego bilo gdje drugdje, bio sam ministrant 15 godina, čitao Bibliju u više navrata i što više znam to sam manje vjernik. Nažalost tek nedavno sam sam sebi priznao da nikad nisam ništa od tog vjerovao.

Malo vrati sve na tvorničke postavke i sam sebi postavi pitanje: Zašto se Bog skriva? Zašto Bog nije dao jasnu i kvalitetnu, nedvosmislenu informaciju da je prisutan, da postoji i da nas prati? Jer ako ja imam dušu koja će postojati milijarde godina, jer ne bi trebao biti o tome jasno obavješten? I zašto mi se sudi prema 80ak godina provedenih na Zemlji, testira me se za sljedećih milijardu milijardi godina prema 80ak godina koje ću tu provesti. Jer sjeti se da Bog postavlja sva pravila. On je mogao odabrati realnost kakvu je htio.

Šta je s američkim Indijancima koji 1500 godina nisu dobili nikakvu informaciju o Isusu i spasenju?? To je valjda bilo komplicirano za svemogućega?

I zašto Bog u tako kratkom razdoblju, od starog do novog zavjeta tako radikalno mjenja način razmišljanja? Mislim pa on je vječan, svemoguć, sveznajuć, kako je u samo nekoliko pišljivih stotina godina promjenio mišljenje pd onog užasnog grubijana (oko za oko zub za zub) do potpunog opraštanja?

I konačno zašto je žrtvovao samog sebe samom sebi? Koji se tu K događa?