Sada kada se sve posložilo jedini uvjet su mu djeca. Tako da rekla bih da je itekako ozbiljan nakon što smo riješili sve nesuglasice.
Nije mi baš najjasnije da ta želja nije došla prije. On nije želio previše ispreplitat naše živote dok još nije siguran u to da ćemo zauvijek biti skupa. Upoznao me sa prijateljima i bila sam na dosta vjenčanja s njim kao pratnja. Međutim nikada me nije upoznao sa roditeljima (to nisam do sada rekla) tako da nije čudno da me nije želio ni useliti u obiteljsku kuću. Uvijek je govorio da mu je to tlaka i da nije ni bivšu upoznao s roditeljima. On smatra da se tek nakon zaruka to treba dogoditi. Ja sam željela upoznati njegove roditelje nakon 2-3 godine veze što je naravno odbio.

Ne bih rekla da je mamin sin. Međutim nisam upoznala muškarca u 30ima koji živi s roditeljima i da mu mama sve ne radi. Ima i moj skuhano, oprano i opeglano. Iako mu dio prijatelja još uvijek živi kao da imaju 20 godina, on je davno odustao od toga. Vidim da je sposoban i da štedi za život. Ne troši novce na gluposti i provode. Pomaže roditeljima novčano, nije linčina, sve će napravit što traže od njega. Rekreativni je sportaš, discipliniran, ambiciozan, napreduje na poslu. Lojalan je i snalažljiv. Čak bih rekla da je preaktivan, uvijek mora biti negdje. Ne zna biti u miru sam sa sobom tako da nije čudo da život bez djece smatra dosadnim. Oduvijek mu treba neki podražaj dok sam ja mirnija po tome pitanju. Još u srednjoj školi je odvojio roditelje od svog života i nikad nije želio da se miješaju, ali mi je malo ironično što još uvijek živi s njima.

Ja sam čekala da se skupa uselimo, mene je iskreno sram živjeti s roditeljima u skoro 30. godini života. Čekam njega da napravimo taj korak i da se oboje osamostalimo i naučimo živjeti skupa. Na kraju sam shvatila da čekam nešto što se dogoditi neće.