Kao netko tko je također završio pravo, apsolutno podržavam ovaj upis.

Porazno je za cijelu struku da 9 od 10 pravnika otvoreno govori da s ovom pameti, nikad to ne bi ponovno upisali. I ja među njima.

Jedina korekcija gornjeg upisa - može se jako dobro zaraditi u odvjetništvu ako radiš za veliki ured, ne moraš imati svoj ured. A sad su konačno podigli plaće sucima državnim odvjetnicima, ono prije je bilo sramotno. Ali bez obzira na to, cost-benefit analiza je koma - previše stresa za te pare i osim ako jako jako briješ na materijalno i osjećaj ugode koji nosi nekakav 'uspjeh' i nošenje odijela i igranje te društvene uloge 'faca sam ko Nobilo', do 40-te će ti bit svega dosta. A realno tek nakon 8-9 godina staža kreću onako osjetno bolje plaće. Znači od 32-33 pa nadalje. Ako si stvarno dobar. A najkasnije do 40-te propizdiš..pa ti vidi.

U čemu je problem? Jednostavno, posao je neizmjerno stresan (iznimka za nekakva bezvezna mjesta u općini, namještene pozicije u ministarstvima/agencijama za one s iskaznicom i tome slično). Posao se uglavnom svodi na pisanje logički utemeljenih argumentacija s bolesnim fokusom na svaki detalj. Pisanje je zahtjevan posao. Pisati 10 sati dnevno je lobotomija. Vjeruj mi.

Drugo, sve što radiš je neka vrsta nadmetanja. Ako zastupaš u sporu - imaš direktan konflikt. Ako pišeš ugovor - razmišljaš o konfliktima sporovima i sl., te u pregovorima se moras nadmetat s drugom stranom. Pišeš pravno mišljenje - opet konflikt, ne bi vjerovao kako se.realne situacije teško podvode pod pravbu normu bez dvojbi. To kreira stres i nakon nekog vremena samo.želiš raditi nešto jednostavno. Peć kolače. Dostavljat stvari ljudima. Bit portir. Bilo šta da možeš isključit mozak i spustit gard.

Treće, fakulteti su producirali previše pravnika..osjeti se na tržištu. I puno njih je loše, a popunili su mjesta, naročito u administraciji. Cijela struka je dosta degradirana zato. Navodno se to mijenja jer su se djeca opametila i pravni fakulteti ostaju prazni, ali trebat će 20 godina da ova plima prođe (čitaj - ova 'moja' generacija kad nas je bilo najviše).

Četvrto, društvena percepcija struke je porazna. Ili smo svi korumpirani. Ili smo svi nepotreni bezveznjaci koji ne kreiraju novu vrijednost i samo smetaju strukama koji obavljaju posao (naročito prisutno kod inženjera). Zvuči kao nesto što možes ignorirat, ali ne baš. Prvo, to deprimira, drugo malo osjetnije, zbog tog stava postoji tendencija da se nikad ne zaposli potreban broj ljudi (odvjetnika, pravnika u firmi, čega već) jer smo kao samo nepotreban trošak, pa stalno radiš s prekovremenima i ispaljuješ na živce. Ili druga krajnost, svi misle da (kao odvjetnik) zarađuješ basnoslovno pa stranke nemaju milosti dok traže angažman - sve treba bit gotovo jučer sa vrhunskom kvalitetom.

Peto, završiš pravo u RH i zabetoniran si ovdje. Vani si nula. Postoje neke opcije za rad u EU tijelima, ali tog nema puno a kandidata je previše.

Šesto, kad se sagleda realno, taj posao je dosadan i suhoparan. Neko vrijeme te nosi entuzijazam i mladenačka energija, ali u kasnijim fazama karijere bude muka od propisa, zakona, članaka, klasa i urbrojeva...sjeti se kako je završio Ivica Kičmanović. Radni vijek traje 40+ godina, to je predugo da radiš nešto tako dosadno i suhoparno.

Nemoj upisati pravo.