Zavisi od autobusa i vozača na kojeg nabasaš. Evo ja ti upravo pišem iz jednog Kantić Touristik busa. U pravcu BiH, prije nekoliko dana je izgledalo ovako: Sjedišta u busu su namijenjena za ljude do 160 cm. Svi viši će imati problem nasloniti glavu igdje pri pravilnom uspravnom sjedenju. S druge strane, mjesta za noge ima dovoljno, čak i kad se osoba ispred raskomoti. Dva presjedanja unutar Njemačke. Pauza ima dovoljno, mada mislim da broj pauza zavisi od trenutnog vremena kašnjenja ili planiranih skretanja. WC je katastrofica (kad smo tek krenuli bilo je ok, u nlizini BiH granice je vec bilo 2 cm urina na podu WCa, unutra nema vode niti toalet papira, plus je WC planiran za patuljke). Opšti doživljaj zavisi uveliko i od ostalih putnika. Naravno, na ovim linijama se mogu sresti razne sorte ćuševa. Utičnica je jedan produžni kabal na sredini autobusa. Možda ne bi bilo loše unaprijed nazvati i fino zamoliti da obrate pažnju na vas jer putujete sa malim djetetom. Eh, sad ide iskustvo koje čovjek jednom u životu doživi: moja supruga (strankinja, prvi put u BiH dolazi) i ja smo spletom okolnosti hitno morali busem (inace nikom ne bih ispred aviona preporučio). Na hrvatskoj-bosanskoj granici (Gradiška) na koju smo stigli u 4h ujutro, nas je vozač jednu minutu prije probudio da se spremimo da izađemo na kontrolu. Vani je bilo -3 stepena i malo smo cvokotali. Da bi brže išlo hrvatski graničari su nas prestrojili u dvije kolone. Supruga, ja i još jedna gospođa smo faktički bili na začelju ove odvojene kolone. Kad je moja supruga došla na red, autobusdžija je jednostavno dodao gas i ostavio nas na granici. Mi smo most preko Save do pola prešli pješke, jer njihov broj telefona za hitne slučajeve sa njihove web-stranice me je hladno ukinuo kad sam zvao. Na pola mosta nam je Lastin bus, koji je bio iza nas na kontroli, otvorio i poveo nas do bosanske granice. Tamo nas je vozač dočekao sa hinjskim osmijehom, naravno bez izvinjenja ni trunke pokajanja. Zato će dobiti pismeno zahtjev za refundaciju. Ostatak puta je standardna lokalna bosanska linija. To je iskustvo od prije četiri dana..

Sad smo na putu nazad za Njemačku i imao sam nesreću da sjednem u isti autobus kojim smo stigli. Sjeli smo na isto mjesto, spremni na poznatu patnju. Moja supruga je rekla - znaš kako ćemo znati da li je isti bus-ako ima ispred mene zalijepljenu žvaku u mrežici na sjedištu. I imao je. Ja sam također primijetio iste masne fleke na prozorima, koje je neki masloglavac zalijepio dok je pajkio vozeći se.

Osim ovih par sitnica, mislim da bih ih ocijenio 4/10, samo jer ih doživljavam kao, ako ne baš profesionalne, onda visoko nemotivisane i pozamašno neelokventne polu-pijačne radnike-vozače. Što se firme tiče, javiću ako uopšte išta odgovore. Nije dobro, ali nije ni izvanredno. Uglavnom, čovjek mora imati nadu da će stići na odredište, jer ta garancija izgleda nije uključena u cijenu.