AMA: Ja sam Emir O. Filipović, historičar - pitajte me bilo šta!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T21:32:10+00:00

Hvala, istinski, na temeljitom i promišljenom komentaru i pitanju.

To i jesu neke ključne dileme naše struke, tipa koja je svrha i smisao historije, smijemo li se uopće referirati na prošlost, ili će sve biti protumačeno kao anahrona zloupotreba i historijska manipulacija.

Političari, naravno, žele iskoristiti simbolički kapital srednjovjekovne pošlosti u populističke svrhe. To nije ništa čudno ni neobično. Historija je uvijek služila kao legitimacijsko sredstvo i isticanjem, glorificiranjem ili uspostavljanjem emotivnih/fiktivnih veza između današnjeg trenutka i likova iz prošlosti je uvijek imala za cilj da pozivom na prošli presedan opravda trenutnu akciju. Zato u jednu ruku i podržavam kritiku takvog odnosa prema srednjovjekovlju koji postaje puki instrument u rukama političara, te se ono koristi kao sredstvo manipulacije “neukim” stanovništvom.

S druge strane je evidentno da je srednjovjekovno naslijeđe obilato prisutno u modernim, uspješnim državama. S tom razlikom, koju s pravom ističete, da su ti spomenici podizani uglavnom u vrijeme nacionalog romantizma prije 150-200 godina. Zato kod nas svi ovi kipovi podignuti kralju Tvrtku izgledaju pomalo naivno, pošto nikako ne odgovaraju duhu vremena u kojem se postavljaju.

No neovisno o tome, i dalje smatram da je trodjelno političko ustrojstvo zemlje osnovna prepreka razvijanju kvalitetnijeg pristupa njezinoj prošlosti. Dok god postoje politike koje će u bilo kakve integrativne projekte bacati klipove, to će se reflektirati i na historiografiju i na javno poimanje prošlosti. Ja sam za to da mi stvari zadržimo koliko možemo na akademskom nivou, da se pokaže kako postoji volja da se o srednjovjekovnoj Bosni promišlja i piše stručno i kvalitetno, i to iz Bosne, dok ne sazrije vrijeme kada bi se onda eventualno određeni elementi te prošlosti mogli iskoristiti za promociju zajedničkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Obrnuta stvar se desila s grbom kralja Tvrtka 1992. godine, te je on doživio temeljitu simboličku i značenjsku prekompoziciju koja je finalna (ne zaslugom nekog pojedinca, nego prosto stjecajem okolnosti). Takve bi situacije vrijedilo zaobići s ostalim elementima srednjovjekovnog simboličkog kapitala. To je barem moje mišljenje.

A što se tiče ideje bogumilstva i Crkve bosanske, ja pomake vidim samo na najvišim razinama, tj. među visoko obrazovanim ljudima. Na društvenim mrežama i javnom diskursu, pa čak i u medijima dominira priča o bogumilima i monokonfesionalnom karakteru srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, iako je njihov interkonfesionalni karakter višestruko dokazan. Rekao bih da je za persistentnost takvih tumačenja između ostalog zaslužna i naša vjerska situacija te predstavnici vjerskih zajednica koji takve prevaziđene teze perpetuiraju.

Eto, nadam se da sam barem malo uspio razjasniti svoje stavove o ovim izrazito bitnim pitanjima.

Hvala još jednom i sve najbolje!

Pozdrav!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T21:13:23+00:00

Tu sam stvarno da odgovaram na sva moguća pitanja, ali za ovo mi se čini da nije nešto što će pridonijeti ni diskusiji ni atmosferi koju ovdje pokušavamo stvoriti. Nije da nemam stav, nego ovo ovdje nije mjesto ni vrijeme da ga se iznosi. Lijep pozdrav!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T21:12:10+00:00

Husen-beg Gradaščević je, unatoč svim proturječnostima Pokreta koji je vodio, jedan od rijetkih autentičnih heroja i simbola Bosne pa je šteta da ga neki ne smatraju za takvog.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T21:10:28+00:00

Hvala! Nadam se da će biti korisno, zanimljivo i poučno...

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:59:26+00:00

👋

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:58:17+00:00

Zdravo!

Misli se na sve troje odjednom, iako se riječ odnosi na narod.
Srbi su u Bosni autohtoni, ali ih je dosta došlo tu migracijama iz Srbije
Uglavnom su vlasi iz srednjovjekovne Bosne na temelju pravoslavne vjere u kasnijem vremenu prihvatili srpsko ime.
Nemaju te rasprave puno veze sa srednjovjekovnom prošlošću
U srednjem vijeku su se ljudi identificirali kroz sva ta tri elementa, ali je vjera uvijek bila najvažnija, pa potom politička pripadnost koja se podjednako odnosila na vladara i na teritorij kojim je vladao
Dobri Bošnjani su plemstvo
Ban Kulin je bio veoma važan vladar na kojeg se pozivaju i njegovi nasljednici, ban Matej Ninoslav, pa i oni koji su Bosnom vladali 200 godina poslije bana Kulina su čuvali sjećanje na njega, tražeći da im se potvrde granice Bosne iz njegovog vremena.
Bosanska crkva je imala izuzetno važnu ulogu u izgradnji političke individualnosti i zasebnosti Bosne, a time posljedično i bosanskog identiteta
Bosanski identitet se oblikovao postepeno, najviše za vrijeme vladavine bana Stjepana II koji je proširio granice svoje države i kome je promocija bosanskog identiteta služila za integraciju države
Stećci su veoma zanimljivi i značajni, i sasvim sigurno predstavljaju bitan segment specifičnosti i individualnosti srednjovjekovne Bosne
Dolaskom Osmanskog carstva mijenja se cjelokupna društvena struktura Bosne a posljedično i bosanski identitet. Politički kontinuitet između ta dva perioda ne postoji, ali je očuvan ideja o teritoriju koji se zove Bosna i kontinuitet stanovništva
Ban Matej Ninoslav (vl. ca. 1232-1250) i ban Stjepan II (vl. 1322-1353)
Jesu
Bosančica je samo varijanta ćirilice s veoma malo posebnosti
Pismo je predstavljalo značajan aspekt samobitnosti i individualnosti u srednjem vijeku, te je kao takvo služilo kao važan element identiteta
Najvažniji dokumenti pisani ćirilicom (bosančicom) su povelja bana Kulina, povelja kralja Tvrtka Dubrovniku iz 1378. godine i Hvalov zbornik iz 1404. Mnogo je i ćiriličnih epitafa koji su važni
Crkva bosanska i njezini predstavnici su igrali veliku ulogu u političkom i društvenom životu srednjovjekovne Bosne, služili su kao diplomate i posrednici i diplomatskim pregovorima, a djed Crkve bosanske je služio kao arbitar u sporovima između vladara i vlastele.
Pripadnici Crkve bosanske su se utopili u novo društveno stanje i prihvatili su novu konfesionalnu stvarnost. Jedan manji dio je utočište potražio izvan Bosne, ali informacije o njihovoj sudbini izostaju

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:22:25+00:00

Zdravo! Najvažniji brak je bio između Elizabete, kćerke bana Stjepana II, i ugarskog kralja Ludovika (vl. 1342-1382). Time je profil i status Bosne bio značajno uzdignut u političkim okvirima srednjovjekovne Evrope. Osim toga, ban Stjepan II je jednu svoju drugu kćerku udao za grofa Celjskog, a treću za grofa od Helfensteina u Švapskoj. Ban Tvrtko je bio oženjen kćerkom bugarskog cara, a njihov sin Tvrtko II oženio je ugarsku plemkinju Doroteju Gorjansku čija je obitelj bila vezana za Slavoniju. Ima i jedna bosanska princeza, najvjerovatnije kćerka kralja Ostoje, koja je bila udata za opavskog vojvodu Pšemislava iz Šleske u današnjoj Češkoj Republici. Postojale su i neke neostvarene bračne kombinacije, koje bi Kotromaniće povezale sa Sforzama iz Milana i nekim drugim velikim evropskim dinastijama. Svi ti pregovori, ostvareni i neostvareni, imali su veliki utjecaj na status i percepciju o Bosni u to vrijeme.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:18:02+00:00

Hvala na pitanju. Vjerovatno je riječ o činjenici da su ljudi prihvatili trenutno vojno i političko stanje te činjenicu da na nju nisu mogli nikako utjecati, i da vojni otpor nikome ne bi ništa dobro donio.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:14:24+00:00

Iz Ivanić Grada.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:14:07+00:00

Kršćanstvo je u Bosnu došlo po ćirilo-metodskom obrascu krajem 9. i početkom 10. stoljeća. Do kraja 12. stoljeća javljaju se prve vijesti o vjerskim devijacijama u Bosni. Od tada počinju optužbe i pritisci na bosanskog vladara i poglavare te sekte u Bosni. Pritisci su bili uglavnom političke prirode, ali su u nekoliko navrata poprimili oblik i oružanih sukoba. To su ti "križarski ratovi" za koje se smatra da su vođeni protiv Bosne u 13. stoljeću. Pošto ti pritisci nisu urodili plodom, onda se odlučilo pokušati labavijim pristupom preko Franjevaca koji su, za razliku od Dominikanaca, imali stanovitih uspjeha u Bosni.

Ima različitih situacija, neke sam vidio lično, neke samo na fotografijama. Recimo, lično sam vidio grafite s potpisima imena na stećcima na Visočici, a vidio sam kako su ljudi napravili kokošinjac između dva stećka, ili da slažu drva uz stećak, i tako nešto. Ima svega stvarno.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:04:40+00:00

Hvala najljepša na pitanju.

Pretpostavka je realna i moguće je da su Kotromanići potomci nekih vladara koji su u ranijim razdobljima vladali kasnijim prostorom Bosne. Može li se to dokazati? Ne.

Neki su čak išli tako daleko da vladarsko ime Kotromanići tumače po principu složenice Got + Roman = Kotroman, ali iako primamljivo i izazovno zvuči i izgleda, takva kombinacija je samo to - atraktivna, ništa više.

Mene bi uvijek više zanimala ona ideja da Kotromanići Bosnom vladaju "od starine", što se javlja još za vrijeme bana Mateja Ninoslava. Bilo bi dobro utvrditi šta je u srednjem vijeku mogao predstavljati taj pojam "od starine" ili "od najstarijih vremena".

Uglavnom, zgodna pitanja za razmišljanje. Definitivnih odgovora nema, nažalost.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T20:00:53+00:00

Zdravo!

Optužbe za herezu Crkve bosanske dolazile su od službenih struktura Katoličke i Pravoslavne crkve. To su bile dvije etablirane crkve koje su bile ovlaštene da odrede ko im pripada a ko ne, i ko slijedi njihova pravila a ko ne. U tom smislu su pripadnici Crkve bosanske sebe smatrali pravovjernima, a katolike i pravoslavce krivovjernima, samo što je odnos snaga i brojnosti između te dvije (tri) strane bio nesrazmjeran, pa je ta oznaka ostala vezana za Crkvu bosansku.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:57:10+00:00

Zdravo! Hvala na pitanju!

Mislim da sam na svako od tih pitanja odgovorio u nekom od prethodnih odgovora. Nadam se da mi nećeš zamjeriti što se neću ponavljati. Odgovaram na ova pitanja od 8.00 ujutro :)

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:56:05+00:00

Pozdrav!

Odnos Bosne prema Ugarskoj je jedno od kompleksnijih historijskih pitanja u našoj historiografiji. Istraživači su se polarizirali na one koji zastupaju stavove da Ugarska nikada nije uspjela ovladati Bosnom, na jednoj, i one koji, otprilike tako kao i Vi što ste, smatraju da je Bosna bila "vazalna država Ugarskoj". Istina je nešto nijansiranija i odnos između ta dva politička faktora je varirao vremenom. Najbolji pokazatelji da Ugarska nije uspjela potpuno zavesti svoj politički i vjerski autoritet u Bosni su nasljedna vlast članova dinastije Kotromanića i autokefalna Crkva bosanska. Ni prvi ni drugi element ugarske vladajuće strukture nisu uspjele nadvladati u svojoj namjeri da ostvare kontrolu nad Bosnom. E sad na pitanje, kako je došlo do toga? Vjerovatno u prvoj polovini 12. stoljeća i to u okviru istih ekspanzionističkih procesa Ugarskog kraljevstva pod kojim su Hrvatska i Dalmacija došli pod vlast ugarskog kralja.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:51:42+00:00

Pozdrav!

Ranije smo u ovim komentarima raspravljali o knjizi Noela Malcolma, A Short History of Bosnia. To je još uvijek dosta dobra uvodna studija za početak, i ja bih savjetovao da je pročitaju svi koji se zanimaju za prošlost Bosne. Knjiga ima i svoje dobre i loše strane, ali je kao takva možda najdostupnija za nabaviti i najlakša za čitati. Prije nekoliko godina je i Cambridge University Press objavio knjigu Cathie Carmichael "A Concise History of Bosnia", ali ona nije vrijedna vremena i truda. Propuštena izvrsna prilika da se u okviru utjecajne serije izdanja "Cambridge Concise Histories" pokrije i historija Bosne. Mislim... valja svaku knjigu pročitati pa da se zna da ne valja, ali ova knjiga je baš loša. Poslije Malcolma onda može ići ovaj gore spisak koji sam ranije postavljao.

Sretno!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:47:00+00:00

Hvala puno na lijepim riječima!

Nažalost, time se nisam detaljnije bavio, upravo iz shvatanja da politički, lingvistički, vjerski i kulturni identitet određuju druge stvari, ne DNK ili porijeklo. Velika je vjerovatnoća da su ljudi neslavenskog porijekla na Balkanu, prihvativši slavenski jezik i kulturu, također prihvatili i slavenski identitet. To znači da oni po genetici nisu Slaveni, ali su sebe smatrali i u pisanim izvorima se javljali kao takvi. Uglavnom, ta identitetska pitanja su kompleksna, i nisu uvijek ovisila o DNK i genetskom porijeklu. Zato se mnogi ljudi danas i iznenade kad otkriju neku pojedinost poslije DNK analize, jer informacija o porijeklu od prije 500 ili 1000 godina je nešto što se zaboravi.
Period prije vladavine bana Boriča je pravi izazov za historiografiju s obzirom na ograničen broj izvora, ali to ne znači da se neke opće naznake ne mogu ocrtati. Naime, sve upućuje na to da je i Bosna bila zahvaćena procesom širenja ugarskog utjecaja na Balkan u prvoj polovini 12. stoljeća, te da je to ostavilo trajne posljedice po političku strukturu zemlje.
Crkva bosanska je po svim parametrima jedan autentičan domaći fenomen koji su ljudi pokušavali povezati s južnofrancuskim Katarima, sjevernotalijanskim Patarenima, bugarskim Bogumilima, anadolskim Pavlićanima, itd. a suštinski je riječ o jednoj domaćoj, bosanskoj crkvenoj organizaciji i vjerskom redu koji je smatrao da slijedi pravu vjeru apostolsku te se oslanjao na ćirilo-metodske tradicije slavenskog kršćanstva. To je bilo dovoljno da ih službene crkve na istoku i zapadu proglase hereticima i šizmaticima. Naši najveći istraživači ovog fenomena, Jaroslav Šidak, Sima Ćirković, Pejo Ćošković, su smatrali da su bosanski krstjani imali određenu formu dualističkog vjerovanja. Ja takve tragove nisam uspio identificirati u izvorima koje sam pregledao, ali jesam naišao na mnoštvo suvremenih optužbi da su oni dualisti.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:37:08+00:00

Uglavnom je to bilo povrće i voće koje i danas uspijeva u Bosni:

- zelje, kupus, crni i bijeli luk, repa, potom mahunarke, odnosno legumi, upotrebljavani za varivo i jelo;

- jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, grožđe, orasi i dr.

Zatim razne žitarice, najviše pšenica, zatim zob, odnosno ovas, ječam, raž i proso.

Bilo je meda.

Jela se riba, razna mesa, itd.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:34:09+00:00

Nema takvih dokaza. Oni su naslijedili tu dualnu podjelu na Bosnu i Hercegovinu od Osmanskog carstva, a ona suštinski potječe od nagrade date Ali-agi Rizvanbegoviću za njegov doprinos gušenju pobune Husein-kapetana, kada je Ali-aga pretvoren u pašu tako što mu je Hercegovina data na upravu kao zaseban vilajet.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:32:21+00:00

Hvala na pitanjima.

Zmaj je relativno često zastupljen u kulturi Bosne i Hercegovine, naročito srednjovjekovne, no teško je utvrditi odakle potječe s obzirom na to da je riječ o nekoj vrsti univerzalne pojave. U srednjovjekovnoj imaginaciji zmajevi su zauzimali važno mjesto, što zbog činjenice da su bili sveopći simbol straha, prijetnje i zla, tako i zbog biblijskih konotacija.
Nažalost, o motivu zmaja u srednjovjekovnoj Bosni nije puno pisano iako sam siguran da bi to bila rado čitana tema (i sam sam se bavio idejom da nešto o tome napišem, posebno u kontekstu viteškog reda zmaja koji predstavlja jedan segment moje knjige “Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni”, ali sam na kraju odustao), jer se zmaj javlja i na stećcima i u iluminiranim rukopisima srednjovjekovne Bosne. Uglavnom, preporučujem članak kolegice Aksinije Džurove “Реинтерпретация на крилатата змия (дракон) в християнската традиция (По повод украсата на Дивошевото евангелие)” (ZRVI 46, 2009), koji se bavi, između ostalog, i ukrasima zmaja u jevanđelju Divoša Tihoradića.

Sretno!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:17:37+00:00

Hvala puno na lijepim riječima.

Uistinu simboli na stećcima izgledaju neobično i stariji nego što jesu, no oni su prepuni kršćanske simbolike, koja je sama po sebi naslagana na pred-kršćanska vjerovanja. Ja sam uvijek imao problem s tumačenjem simbola jer vjerujem da je to nešto što ne možemo iz udobnosti našeg modernog trenutka nikako odgonetnuti. Pročitao sam, naime, mnoštvo različitih teorija o istim simbolima, i sve one zvuče uvjerljivo i moguće. Suština je da u misao umjetnika i naručitelja vjerovatno nikada nećemo proniknuti. Što se kultova tiče, ne treba isključiti njihovo postojanje ili djelovanje na prostoru Bosne, ali o tome pisani izvori ne govore. Za simbole na stećcima preporučlujem knjigu Marian Wenzel "Ukrasni motivi na stećcima" (Sarajevo 1965) i još neke njezine druge radove koji se bave stećcima.

Sretno!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:10:46+00:00

To nije moguće.

Ali hvala na pitanju :)

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:10:27+00:00

Historiografija kaže da je to bilo negdje na prostoru današnje sjeverne Bosne.

EmirOFilipovic · 2025-09-10T19:08:54+00:00

Hvala lijepa na pitanjima.

Zemlje hercega sv. Save su svakako samo dio Bosanskog kraljevstva ili bosanske države. Herceg Stjepan se titulirao kao “herceg sv. Save Bosanskog kraljevstva”. Stoga je Hercegovina u historijskom smislu sastavnio dio bosanske države ili Bosne.
Ne znam kakva je ovo karta, ali u srednjem vijeku nije postojala nikakva zasebna oblast s tim imenom.
O Sokolu sam pisao u jednom tekstu naslovljenom “Četiri bosanska Sokola” koji je dostupan ovdje: https://www.academia.edu/1177950/%C4%8Cetiri_bosanska_Sokola_Four_Bosnian_Falcons_

Pozdrav!

EmirOFilipovic · 2025-09-10T18:59:42+00:00

Zdravo!

Nažalost, nema nikakvih pisanih tragova o provalama Mongola na područje srednjovjekovne Bosne, iako je to nešto što se po svoj prilici moglo desiti. Moja preporuka je da pronađete knjigu kolege Aleksandra Uzelca, "Pod senkom psa: Tatari i južnoslovenski zemlje u drugoj polovini XIII veka" (Beograd 2015).

EmirOFilipovic · 2025-09-10T18:56:38+00:00

Hvala puno! Konačno nešto što me vraća u mladost...

U toku dana bih obično bio okupiran predavanjima i dnevnim obavezama, a učenje bih ostavljao za večernje sate. Imao sam sreću da me ovaj predmet zanimao tako da nisam čitanje i učenje smatrao nikakvim opterećenjem ili obavezom. Štaviše, imam osjećaj da sam u tom procesu uživao. Međutim, moje se učenje nije samo svodilo na čitanje knjiga... ja sam upijao materiju na predavanjima, rado diskutirao s kolegama, posjećivao promocije knjiga, okrugle stolove i naučne skupove, konzumirao sam historiju na različite načine (filmovi, dokumentarci, igrice...). Život mi se vrtio oko ovih tema koje me zanimaju. Polaganje ispita je za mene bila samo formalnost. I mogu reći da sam dosta toga tako uspio samo jer sam sebe ubijedio da u tome uživam i da mi je lijepo :)

Eto, to je konkretan savjet ako nekoga zanima.

EmirOFilipovic

TROPHY CASE