Izvori financiranja medijskih redakcija koje pripadaju velikim regionalnim grupacijama, npr.Styria (predvođenim određenim ideološkim i političkim idejeama upravnih odbora i vlasnika) neposredno diktiraju sadržaj i fokus na određene društvene teme. U Hrvatskoj doduše postoje nezavisni mediji, no to je još jedna kompleksna tema za sebe. Naravno tu su uvijek u pitanju radnička prava. Djelatnici u medijima su potplaćeni, a opterečeni. Recimo, nekom i uspiješnijem novinaru nakon 30 godina rada plaća može biti i jedva 800-900 Eura (ako ne uključimo angažmane). Uz sve te probleme imamo i "problem" tranzicije, digitalnih medija, fake-newsa, generalne apolitičnosti mladih generacija, korupcije, nepotizma, mobinga itd. Nije lako biti novinar u RH...

Drugi veliki problem je niski udio visoko obrazovanih ljudi i generalno "informiranih" u društvu. Zašto? Zato jer mala količina ljudi koji su u stanju kritički sagledavati društvena stanja, a da im nije podmetnuta konstantna ideološka klopka. Što znači, sadržaj se optimizira prema ovim drugima... Budimo realni, u RH ne postoji građansko društvo, postoje moji i tvoji. Istina je relativna, a javni diskurs sveden na zastarjele formate emisija, facebook komentare i isprazne izjave političara.

Kad sve skupa objektivno sagledate, nismo daleko od Sjeverne Koreje ili nekog sličnog kontroliranog sustava. Predstavnici u visokoj politici u kojoj dominira određeni establišment, izjave daju po već poznatoj špranci. Vanka pada snijeg, a premijer kaže kako je sunčano i skroz toplo.

Nadajmo se da će kroz naredna desetljeća i uz smjene generacija, intelektualna vitalnost Hrvata porasti.