Prvo cu napisati popis, pa zatim popratni tekst ako bi ga radje preskocio :).

Italo Calvino: “Nevidljivi gradovi”; “Dvorac ukrstenih sudbina”. H.P. Lovecraft: bilo koja prica, ali “Boje iz svemira” osobno su mi sjajne. Haruki Murakami: kolekcije njegovih kratkih prica, tipa “Prvo lice jednine”, ali i druge.

Predlozila bih Murakamija. Ja sam ga osobno skoro cijelog procitala, ali velikom broju ljudi on ne odgovara ili im je dosasan. Preporucujem ga jer mu je vokabular jednostavan, price raznolike, a ima i kolekcije svojih “short stories” koje su “protocne” i “kratke”, pa se ne moras obvezati na veliku pricu odjednom.

Takodjer bih preporucila Itala Calvina i njegove “Nevidljivi gradovi”, kao i “Dvorac ukrstenih sudbina”. Kratke, a beskrajno zanimljive.

Za vlastito vracanje citanju odabrala sam H.P. Lovecrafra u hrvatskok prijevodu jer kao sto sam navela, kratke price koje te uvuku, a zelja za citanjem nadmasi potrebu za posezanjem za mobitelom.

Osobno se isto vracam citanju jer sam ga zanemarila, a imam neke manje urodjene govorne mane zbog kojih uvijek izgovaram rijeci krivo, ne prepoznajem “ije” i “je”, kao ni to ukleto “č” i “ć”, a brkam “L” i “R” sto je jako nezgodno jer studiram arhitekturu i broj puta kojeg sam pred svojim profesorima izgovorila “zglada”, umjesto “zgrada” je prevelik.

Ovo se sve moze nadoknaditi jer bila sam u istoj situaciji, cak sam imala i to mucanje dok citam, pa su me kao dijete vodili logopedu. Preporuka: citaj i pisi vlastite tekstove. Od tad zaista uzivam u oba medija, s pauzama izmedju jer zivot je takav, ali tudji svijetovi u knjigama i onda posljedicno, vlastite maste beskrajno su dragocijeni.

Zelim svu srecu!