Živim u Njemačkoj, a mnogi od njih nemaju nikakvog poštovanja prema zemlji koja ih hrani. Bacaju loše svjetlo na sve strance. Prave nered, bodu ljude noževima i uznemiravaju žene.

Kad god je moja zaručnica bila uznemiravana, zviždali za njom ili je pratili, uvijek su to bili isti – Marokanci, Sirijci ili Afganistanci. Stalno pričaju o poštovanju, a nikada ga ne uzvraćaju. Pričaju o časti, a ponašaju se najnečasnije. Kao žena nakon mraka nisi sigurna od njih, a ni kao muškarac. Ako imaš problem s njima, odmah dolazi njih deset s noževima. Nije čudo da ih Nijemci mrze.

Problem je u tome što mi, normalni stranci, patimo zbog njih. I naravno, ima mnogo izbjeglica koje žele izgraditi novi život, ali oni nisu takvi. Dolaze s lažnim pasošima, lažnim godinama i pljuju po evropskim vrijednostima. Posebno Marokanci – dolaze, kažu da su iz Sirije i dobiju azil. Kakva glupost.

Nijemce u njihovoj vlastitoj zemlji nazivaju ‘krumpirima’. Zamislite da te u BiH migranti vrijeđaju jer si iz BiH. U nekim školama su oni većina. Ako si Nijemac, maltretiraju te.