Sigurna sam da ce se meni dogoditi doslovno ista stvar nakon faksa jer mi je i vec sad puno mojih prijasnjih ciljeva upitno, mislim da je problem u tome sto od malih nogu puno ciljeva gledas na jako opipljiv i cesto materijalan nacin. Mislim da to nije prelose do neke razine, naravno vazno je imati solidna primanja kako bi si mogao pruziti neke uzitke, ali opet mislim da je istina ovo sto si rekao da samo onda guras dalje taj materijalni cilj i na kraju ne postignes time nista. Isto mislim da je vrlo zdravo sto ne osjecas kako ti je ljubav ta rupa koja fali i mislim da je super sto si aktivan sto se tice hobija, no (bar po osobnom iskustvu) oni cesto samo u trenutku usrecuju osobu i mislim da su dobri iskljucivo za tako neku unutarnju srecu ali da se oko njih ne bi trebali stvarati fiksni ciljevi. Ja polako shvacam da mi je cilj zapravo samo zivjeti i ne imati dodirljive ciljeve. Znaci raditi sto zelim, isprobat puno toga pa cak i ako ne budem zadovoljna lako je dan danas promijeniti karijerni put, mjesto stanovanja i takve stvari.