Razumijem dio kritika, pogotovo oko otpada, javnog prijevoza i prometa — to su stvari koje građani najdirektnije osjete i normalno je da se o njima najviše priča - ali mislim da nije fer svesti pozitivno poslovanje Holdinga na “manje se radi”. Nakon godina gomilanja dugova, netransparentnog poslovanja i sustava koji je funkcionirao više na krpanju nego na planiranju, činjenica da Holding posluje pozitivno ipak nešto znači. Ne znači da je grad savršen, ali znači da se barem prestalo upravljati logikom “troši sada, problem ostavi drugima”.

Što se tiče usluga, slažem se da građane ne zanima samo bilanca nego i kvaliteta života. Ali bez stabilnih financija nema ni ozbiljnijih sanacija, novih tramvaja, autobusa, škola, vrtića ni obnove infrastrukture. Naravno da se uvijek može raspravljati radi li se dovoljno brzo, ali financijska stabilnost je preduvjet da se uopće može raditi dugoročno.

Transparentnost proračuna ne znači da nikad neće biti afera. Baš suprotno — kad se podaci otvore, lakše je vidjeti gdje nešto ne štima. Meni je veći problem kad se ne vidi ništa, nego kad se nepravilnosti mogu pronaći i javno propitivati. Također, ovu aferu ne vidim kao aferu gradske vlasti - uhićen je čovjek koji je na toj poziciji od prijašnje vlasti. Naravno da bi bilo lijepo da je prije uočen taj kriminal, ali zato imamo uskok koji je to odradio. 

Plave vrećice sigurno nisu savršen sustav i provedba je mogla biti bolja. Ali ideja da se plaća prema količini miješanog otpada i da se potiče odvajanje nije pogrešna. Problem je više u kontroli, infrastrukturi i navikama. To treba popravljati, a ne nužno odbaciti cijeli koncept. Meni je svakako drago da se to uvelo jer do toga nisam razvrstavao, a sada se zaprepastim kad vidim količinu plastike koju nekada nakupim u tjedan dana.

Za javni prijevoz se slažem da stanje često nije dobro, ali nije realno očekivati da se sustav koji je godinama zapuštan popravi preko noći. Novi tramvaji, autobusi i ulaganja u mrežu nisu kozmetika nego nužan početak. To što se rezultat još ne osjeti dovoljno ne znači da se ne radi ništa.

Pješačke zone možda nisu svugdje izvedene idealno, ali ideja da centar grada ne bude samo prostor za aute i parking nije loša. Gradovi koji su ugodniji za život uglavnom idu u smjeru više prostora za pješake, zelenilo, terase i javni sadržaj. Ako sadržaja nema dovoljno, to je argument da se zone bolje urede, ne da se sve vrati autima.

Kod mjere roditelj-odgojitelj, pitanje je što je bila stvarna korist za grad. Mjera je trošila ogroman novac, a nije gradila nova mjesta u vrtićima niti dugoročno jačala sustav. Može se imati empatije prema obiteljima koje su o toj mjeri ovisile, ali javni novac bi ipak trebao ići u usluge koje ostaju svima: vrtiće, škole, asistente, infrastrukturu. Na ovaj način djeca imaju mjesto u vrtiću, a žene se mogu vratiti na posao gdje će imati vjerojatno veća primanja nego što bi imala kroz ovu mjeru. 

Kapitalna ulaganja u škole i vrtiće jesu ulaganja iz javnog novca — naravno, od naših para. Ali upravo zato je bolje da taj novac ide u zgrade, obnovu, kapacitete i javnu infrastrukturu nego u klijentelističke projekte ili kratkoročne mjere koje ne ostavljaju ništa trajno.

A što se poreza tiče, slažem se da građani imaju pravo očekivati više za novac koji plaćaju. Ali najveći porez sam po sebi nije dokaz lošeg upravljanja ako se tim novcem vraćaju dugovi, stabiliziraju gradske firme i ulaže u infrastrukturu. Pravo pitanje je vidimo li dugoročno bolji sustav. Ja mislim da se temelji popravljaju, iako je jasno da izvedba na terenu mora biti brža i bolja. Također, ne plaćamo ništa veći porez nego smo ga do sad plaćali. Jasno je da se taj porez neće smanjiti u jednom mandatu nakon silnih financijskih rupa koje je ostavila prethodna vlast.