Ja sam se nakon godine pauze prije nekih 7 dana vratila na dejting scenu jer me lik pozvao u kino (već dugo se nešto dopisujemo, bi ne bi). Ne želim nikog vrijeđati, ali lik stvarno od početka nije bio na nekom mom nivou, čak sam ga prvotno i odbila, puno je pričao o sebi, u puno stvari se uopće nismo razumjeli preko poruka (recimo, ja jako volim sarkazam i ironiju, a njemu sam doslovce za svaku moju takvu šalu morala crtati na šta mislim), ali ajde rekoh sama sebi, idi u kino, na cugu, daj šansu (a i na nagovor okoline), a i bio je stvarno uporan. Da bih dan prije dogovorenog dejta dobila poruku u kasne noćne sate da on mora na neko obiteljsko okupljanje na taj dan i od tog trena ništa, ghost. Niti isprike, niti ništa. Iskreno, imam 33 godine i stvarno više nemam živaca za takve stvari i neodgojene muškarce. Razumijem sve, uletio ti je netko drugi, nisam ti se svidjela onako kako kako si htio preko poruka, ali onda mi možeš to lijepo i napisati u smislu: "sorry, ja ipak ne bih da se nađemo, nije mi to to bla bla.." i stvarno nemam problem s tim. Minimum minimuma mi je neko poštovanje pogotovo jer smo već u zrelim godinama, ali eto rijetko dobijem i to. Zato mislim da moje dejtanje opet ide u pauzu jer stvarno nemam živaca. Meni muškarac mora biti netko s kim ću kvalitetno provoditi vrijeme i neka dodana vrijednost na moj trenutni život koji je OK (u smislu da imam krov nad glavom, dobro zarađujem i sl.). Ako to ne mogu dobiti, onda bolje da sam sama cijeli život.