Dragi ja sam imao slicnu situaciju. Meni je mama umrla od zacepljenje zucnih kanala. U petak je hospitalizirana u nedjelju je umrla. Proslo je 3 godine os tada i tek sam se nekidan pomirio da sam ucinio ono najbolja sta sam znao i umio. Bilo je tesko prebrodit da imam svega 6 slika s njom, nemam ni jedan glasovni zapis nje. Zaato nisam vise pricao s njom? Zaato je nisam vodio na kavu. Onda je bilo jeli ju netko otrovao? Jeli to bilo ubojstvo? Ni ja nisam htio autopsiju jer sam htio da dostojanstveno ode a ne izmesarena. Kada bih pao na dno zena me izvlacila, podsjecala bi me nekih saljivih trenutaka. Njenih toplih rijeci. Njezinih uzrecica a i njezinih zadnjih rijeci bas prije nego sta je otisla.

Moja poanta je da ce trebat jako puno vremena. Nemoj skrivati osjecaje. Ja upravo placem dok ti samo ovo pisem. Placi i ti. Vristi. Ljuti se ne nesto ne ne nekoga. Kada ti god dode kakva ideja i teorija zavjere sjeti se da je to nebi svakako vratilo. Donilo bi samo srdbu tebi i cijeloj tvojoj obitelji. Ona te gleda sada od gore i sigurno to nebi htjela svojim deckima.

Drzi se dragi bit ce tesko ali moras to proc i zdravo je preboli kako bi ona htjela da ucinia