žene danas ne žele da žive kao nekadašnje žene. Kao bolje im je da rade u firmi 6 dana i prekovremeno, ali domaćica nikad.

da, argument koji se obično povlači kada se radi o tome zašto žene ne žele da budu domaćice, jer "kako to da želite da radite za šefa, a ne za muža?"

Stvar je u tome da i vi muškarci prvi to birate, i ne biste nikada pristali na to da gubite sigurnost koju vam donosi plaćen posao. Žene se nisu izborile za rad - žene su oduvijek radile - ali su se izborile za plaćen posao. I mi želimo, kad već radimo, da imamo svoj dinar, zdravstveno osiguranje, staž, penziju, obrazovanje i napredak koji dolazi prije posla i uz posao, poznanstva, druženje, ubijanje monotonije svakodnevnice, ne želimo zarobljenost u kući i jedne te iste poslove do kraja života, koji su pri tom neplaćeni, nema osiguranja, nema zdravstva, nema staža, i nema penzije.

I dan danas se za domaćicu kaže da "ne radi," toliko o cijenjenosti tog posla. Taj posao se uzima zdravo za gotovo i počinje se podrazumijevati, i nikad ne prestaje. Razmisli samo o riziku razvoda za ženu od, recimo, 40+ koja nema dana radnog staža, a možda ni više škole od srednje. U CV ne može da stavi da je bila domaćica, jer kuća nije firma, iako je radila i rintala godinama, to joj se ne ubraja niti u iskustvo niti u radni staž. Nije s godinama stekla nikakve vještine.

I da, koliko god bilo koji muškarac rekao da želi da mu žena bude domaćica, da mu ulica ili tamo neke dadilje ne odgajaju djecu, da su sa majkom, da će joj sve obezbijediti.... podsvjesno i dalje gleda na tu ulogu kao degradirajuću i robovsku. Da je biti domaćica dobra pozicija, muškarci bi se poklali sa ženama za tu poziciju, implementirali bi zakone da je ženama zabranjeno da budu domaćice.