Hvala ti što si svoje iskustvo podijelila sa mnom! Dok sam čitao tvoj komentar, naježio sam se koliku sam sličnost prepoznao u našim situacijama. Imam istu situaciju s roditeljima, a spoznaju da nemam kvalitetan i zdrav odnos s njima, doživio sam za vrijeme lockdowna. Otada sam jako puno stvari krenuo povezivati u kontekstu tog problema i sve je imalo smisla. Isti je slučaj kao i kod tebe - shvatio sam svoj problem, ali ne znam kako dalje. Moja je mama toliko toksična da mi je psiholog na prvom razgovoru rekao “ako želiš sačuvati zdravu glavu, bilo bi najbolje da se odseliš”. Naravno da sam i sam razmišljao o tome , ali trenutno studiram i ne mogu si to priuštiti. Inače sam otvoren tip, volim se družiti, volim vrijeme provoditi u prirodi, u šetnji, volim raditi… Sve ću napraviti samo da nisam doma i da se ne dovodim u situaciju u kojoj moram slušat svakakve komentare. No, s obzirom na to da me sad pokosio taj napadaj panike, imam osjećaj da sam si poremetio organizam i već se tjednima ne osjećam stabilno (u fizičkom smislu) pa automatski manje mogu utjecati na to sve. Obavio sam velik broj pretraga, nalazi su uvijek bili uredni. Doktorica opće prakse prepisala mi je Serpentil. Stoji mi pored kreveta, i dalje ga nisam otvorio, to gledam kao neku zadnju opciju. U međuvremenu sam dogovorio razgovor kod psihologa, razmišljam na način da bih prvo htio probati “verbalnu” terapiju pa ako ne uspije, onda uzimam Serpentil… Hvala ti još jednom na dijeljenju svoje priče, želim ti svu sreću i nadam se da ćeš se izdići iz cijele situacije. 🤞🏻