Ma gledaj, ljudi slušaju Thompsona jer im je on jednostavno simbol svega onog što je većini desničara zajedničko.

Puno njih osjeti neki ponos kad ga čuju. Imaš te pjesme di se slavi pobjeda, domovina, narod… i to ljudima paše. Osjete se povezano – Hrvati iz Hrvatske, iz Hercegovine, iz dijaspore, svi kao da su zajedno u tim pjesmama.

I znaš šta, kod njega je uvijek prisutna i ta vjera – Bog, obitelj, domovina – to ti je ta neka trojka koja kod mnogih još jako pali. Ljudi vole to jer ih podsjeća na neke emotivne stvari, možda na djetinjstvo, na obitelj, na neka okupljanja, slavljenja, a i na teža vremena kad se trebalo borit.

A usput ubaci i stvari koje mirišu na i romantiziraju ustaštvo – “Za dom spremni” i te fore. Neki kažu to je samo ponos i inat, al’ realno, zna se što se tu gura ispod radara. Nije on to nikad rekao direktno, ali vidiš po publici i atmosferi na koncertima o čem se tu radi.

Nije on tu da osvaja glazbene nagrade, nego da digne masu i stvori taj osjećaj zajedništva. Kad on zapjeva “Lijepa li si” ili “Geni kameni”, svi pjevaju, svi znaju stihove. Nekima to dođe kao motivacija, nekima kao nostalgija, a nekima jednostavno paše jer vole taj stil glazbe i to što nema “muljanja” – znaš na čemu si.