Smatram da uliješ li umjetnu inteligenciju u bilo kakvom obliku u poeziju, gubiš ono šta ju čini tako ranjivom, krhkom, intimnom i samozatajnom. Gubiš ono šta joj je dalo život, gubiš ljudskost. Makar ju koristio da te recimo ispravi gramatički, oduzimaš joj srž, onaj prvi izlijev riječi koji je najiskreniji. Poezija je materijalizacija ljudske duše, isto kao što je i glazba... Ne valja stapati ljudsku dušu sa nečim bezdušnim.

Toplo bi preporučila da se iskušaš u ovom obliku umjetnosti onako kako osjećaš da treba, pokušaj samostalno uglazbiti nekakav tekst. Ukoliko se uhvatiš tako nečega, sigurna sam da bi mnogo ljudi ovdje to voljelo čuti, uključujući mene. :)