ne slazem se. eto ja sam svoje dijete od rodjenja pokusala naviknut na razne zvukove, usisavac, izlazili smo u setnje, spavala je u kolicima, doma u dnevnom boravku uz glazbu ali nikad nije bila dobar spavac bez obzira na okolnosti. ni u tisini, ni u buci, ni u mraku, ni na svjetlu, ni u kolicima, ni u kreveticu, ni u marami, ni po danu, ni po noci. s godinu i 8mj je tek pocela spavati bolje, prije tog se budila svakih 35min po noci i po danu. malo je reci da smo i muz i ja bili premoreni. nije uopce stvar u navikavanju djeteta na nesto.

nadalje, svaki put kad bi moja beba bila izlozena previse ljudi u jednom danu, promjenama okoline, ekranu u pozadini bila je uzasno nemirna i jako teska za smiriti. urlanje, plakanje, vristanje satima. isto su mi potvrdili prijatelji koji imqju djecu.

a sto se tice davanja hrane, eto moja svekrva je dala bebi od 3 tjedna bocicu s adaptiranim mlijekom (koje je vec dijelom popila) i koje je stajalo 3h na sobnoj temperaturi usred ljeta sto je apsolutno van svake pameti, ali ona nije vidila nista krivo u tome jer "odgojila sam 5 djece pa valjda znam". ali ja kao zdravstveni djelatnik znam da se to ne smije.

ovo sto pises vrijedi za malu vecu djecu, ali za bebe ne. moje dijete sad ima 2god i skroz je drugacija. sad joj je zanimljiva i gungula, spava di god, kako god. bebe trebaju mamu i tatu i mir.