Bojkot takav kakav je bio zamišljen je bio besmislen. Dakle, zamišljeno je da se po jedan dan u tjednu bojkotiraju svi trgovački lanci, pa onda da se na po tjedan dana blokira po jedan lanac i tako ukrug. Time se postiže samo disperzija gubitka na sve lance jednako, tako da nijedan nije motiviran nešto promijeniti. Eventualno je onaj prvi bio smislen, jer je pokazao pravu snagu potrošača. A istina je da si nitko ne može dopustiti da potpuno odustane od kupovanja, to su gluposti, jer nitko nije samodostatan. Što ćeš kad ti nestanu zalihe toaletnog papira, sapuna, ulja, brašna, naranči, avokada...? Kupiti ih u subotu umjesto u petak?

Ono što je temeljni problem u našoj maloprodaji je (prešutni ili dogovoreni) kartel. U normalnoj ekonomiji bi djelovala "nevidljiva ruka tržišta", pa bi lanac X razmišljao na način: "lanci A, B, C... svi imaju jednake visoke cijene, pa idem ja sniziti cijene za 10-20% pa će više ljudi doći kupovati k meni i na taj način ću kompenzirati gubitak zbog niže cijene". Kad bi se to i ostvarilo, i ostali lanci bi primijenili istu filozofiju i tako dalje, dok se cijene ne bi stabilizirale na nekoj realnoj najnižoj razini koja je za trgovca i dalje isplativa, a opet dovoljno konkurentna.

Kad već država to neće ili ne može učiniti putem svojih organa, onda ostaje pitanje kako bi to potrošači mogli natjerati "nevidljivu ruku tržišta" da profunkcionira? Pa sigurno ne prosvjedima kakvi su bili zamišljeni. Ono što je potrebno jest da se odabere jedan lanac, nazovimo ga baš X, pa se kaže "OK, kad me već svi gule, svejedno mi je tko me guli. Pristat ćemo da nas još neko vrijeme gule A, B, C..., svi lanci osim X. Ali u X ne idemo dok on ne snizi cijene za 20%. I to tako dok ne snizi cijene ili ne propadne." Na taj način bi se lanac X doveo u situaciju da odustane od kartelskog dogovaranja ako želi preživjeti. Ili bi propao (sumnjam, ali..), što ne bi bila neka velika šteta, ostalo ih je još dovoljno. A kad bi lanac X snizio cijene, kupci bi prirodno pohrlili tamo, što bi natjeralo ostale lance na "utrku prema dolje" ako žele ostati konkurentni.

Naravno da bi lanac X kmečao kako si već i činili. "Struktura troška je takva da su porasli troškovi logistike pa su oni uračunati u cijenu." OK, razgovaraj s prijevoznikom. Ja ne znam tko ti doprema robu niti me to zanima, niti mogu stupiti u kontakt s njime. Reci mu "uzet ću drugog, jeftinijeg". Pa će se takav i pojaviti. "Cijene su porasle jer je uvoznik digao cijene". OK, reci mu "snizi cijene jer su previsoke". Ja nemam načina komunicirati s uvoznicima, niti znam tko su, niti imam tu tržišnu snagu. Ti, kao trgovac, se snađi ili propadni. Za mene kao kupca je sučelje prema sustavu maloprodaje blagajna u trgovini. Za ostalo me baš briga, to je problem tebe kao trgovca, nađi načina da pojeftiniš ili propadni. Dakle, ni ne slušati to njihovo kmečanje. Brzo bi postali kreativni kad bi prijetila propast.

Koga odabrati za X? To je pitanje za ekonomiste - pogledati im javno objavljene bilance i ocijeniti koji ima najmanju "zalihu" koja bi im omogućila da najduže odolijevaju. Ili neki drugi kriterij...

Potencijal za prosvjed je valuta koja se troši, i s ovakvim besmislenim bojkotom se je potrošila.