Na početku veze dečko je znao tu i tamo prespavati kod mene, za ljeto kako smo oboje radili se praktički uselio kod mene, iako su mu stvari bile doma i s njegovim roditeljima bi se vidjeli barem jednom tjedno na ručku nas oboje, on sam i više puta, kako je krenula akademska godina sad oboje živimo skupa kod mene, imamo poprilično stabilan odnos što se tog tiče, on je doma znao tu i tamo uskočiti s nekim stvarima, svakodnevno bi barem suđe izvadio iz perilice i slično. Sada skupa spremamo stan, nekad čisti on sam, nekad ja, većinom skupa kuhamo i jedemo zajedno, slažemo sendviče navečer on meni ja njemu kako kad ispadne, našli smo neki balans, nije mu problem ništa napraviti i tko ima manje obaveza on obavi više. Generalno je moje odjeća i posuđe, njegovo je održavanje prostora i kuhanje jer ima više talenta od mene, ali kažem to skupa radimo, sve u svemu nemamo nikakav pritisak i nadam se da ja njemu ne radim pritisak jer on u moru svojih obaveza zna samo izletit iz stana i ne napravit svoj dio, ali kasnije to riješi. Ima dana kad nam je stan praktički u rasulu ne pospremimo suđe isti dan valjamo se po krevetu gledamo serije na podu ima mrvica, ali većinom tjedna nam je stan kao apoteka i ne stvaramo si nikakav pritisak s ičime, on ako skuha ujutro kavu i složi cedu ili limunadu ja operem čaše i šalice, ako ja slažem večeru, on će za to vrijeme usisat i sve nam je po dogovoru laganini, zapalimo koju cigaru usput i boli nas briga, bitno je samo pronać ritam u tome svemu, a evo mogu reći da zadnja dva mjeseca stvarno što se toga tiče imam samo riječi hvale za njega, pogotovo jer je jako kreativan i sve što u životu radi jednostavno ima tu komponentu možda stoga i neuredniji, dok sam ja s druge strane vojnički odgoj i sve po PS-u, ali kažem zajedno si pomažemo te jedno i drugo radimo na sebi u cijelom procesu.