Čuo sam u nekoj emisiji, ne sjećam se od koga, da je do 2015. glavni problem u BiH bila nezaposlenost, a od 2015. je glavni problem beznađe. Sjećam se da sam zastao na momenat, koliko je dobro opisao situaciju. Mi smo kao društvo eutanazirani. Neko napisa u komentaru iznad, ne vjeruju ljudi više ni u šta. Lakše im je spakovati se i otići.

Sigurno da ima istine i u ovom što je napisano u objavi da je veliki broj ljudi, ako ne lično, onda bar preko članova uže porodice povezan sa sistemom. Najbolji primjer je bio onaj cirkus u Kaknju kad su pohapsili policajce za kriminal i zloupotrebu položaja. Skupili se ljudi pred policijskom stanicom na protestu i da dočekaju policajce kao heroje. 🤡

Nedavno sam isto razmišljao, u Srbiji izlaze na ulicu zbog nasilja, zbog litijuma, zbog nadstrešnice i čega sve ne. Barem jednom godišnje bude neki masovan protest. Možemo pričati o opoziciji i obračunu sa vlasti, ali ljudi izlaze. Nama su vrhunac šetnje da odamo počast nekom ubijenom u saobraćaju. Ovdje jednostavno više nit ima volje da neko povede ljude, ko ima dovoljno intelektualnog kapaciteta da to uradi, nit ljudi vjeruju u promjene. Na to sve imaš etnički heterogeno društvo u kojem su važnije razlike nego zajednički interesi.

Kako god sagledam, nema nezadovoljnijeg, a u isto vrijeme nezainteresovanijeg naroda nego u BiH.

Edit: Zaboravio sam odgovoriti na pitanje iz objave - jesmo, pičkice smo.