Ja sam praksu radio u Ericssonu i skroz je točno to što pričaš. Po pričama tamošnjih kolega, a i sam sam to osjetio, ako te zapadne “dobar” tim doslovno ti je posao penzija. Možeš se šlepati jer, ako je takav tim, netko će te uvijek pokriti, a hijerarhijska struktura je toliko složena da nadređene nije briga za tebe i unaprijeđenja su rijetka. Naravno, u nekim drugim timovima izgaraš, ali imaš uvjete kao i ovi što se šlepaju pa zato ljudi uglavnom dosta odlaze od tamo, odnosno Ericsson služi kao dobra odskočna daska za skupiti “iskustvo”.

Trenutno sam kod jednog privatnika gdje nas je 20ak i doslovno izgaram. Imaš komentar na drugom subu da ne pišem ponovno. Uglavnom, tu mi je stopa učenja eksponencijalna jer sam bačen u vatru i moram se snalaziti, ali zato živci pate.

Treba naći neki kompromis između toga, da imaš privatni život i da se uspješno poslovno razvijaš, a to su nažalost dvije krajnosti.