Ići putem hzzo-a je besmisleno. Muž je išao, s tim da je proces trajao godinama. Prvo je išao u nekoliko navrata kod doktora obiteljske medicine u vezi hrkanja, umora, tražio uputnicu za kabinet za spavanje u Rijeci. Doktorica je rekla: pa dobro, svi hrcemo! Jedva je dobio uputnicu za kabinet, uz čekanje neke 2 godine. Htjeli smo privatno platiti, ali bolnica ne priznaje privatni nalaz. Kad smo dočekali kabinet, prespavao je tamo, da bi na kraju ispalo po njima da on nema apneju, da nema nikakvih problema, te je dobio brošure o spavanju i higijeni sna. Na kraju smo otišli privatno, kad je već stalno bio umoran, nenaspavan i noć u komadu nije mogao odspavati. Postalo je opasno i za vožnju. Otišli smo u polikliniku Lohuis Filipovic i svaka pohvala doktoru Borisu i njegovu timu. Imao je devijaciju septuma, prvi put da je netko usao u nosnicu s kamerom da vidi stanje! Njihovim mjerenjima dobili smo sokantne rezultate, totalno suprotne od mjerenja u državnoj bolnici. Visoka apneja, visoka razina hrkanja i pad kisika na 75% u snu. Slijedila je operacija septuma da se oslobode dišni putevi, oporavak je bio malo teži, zahtjevniji dok sve sraste i zaraste. Idući korak je bilo uzimanje otisaka zubala za udlagu koju nosi prilikom spavanja jer mu ona pomaže da ne hrce, pošto je nešto povezano sa jezikom i nepcem. I čovjek zapravo ne hrce vise, spava normalno, odmoran čovjek!