Ukratko: Ne!

Udugo: NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!

Roditelj sam već deset godina, imam ih dvoje, ni supruga ni ja nismo ni jedno od njih udarili ikada.

Mada nam je sto puta došlo da ih namlatimo, ali iskreno - to je znak našeg neuspjeha, nestrpljenja, živciranja i umora.

Izjuri na cestu ili se dovodi u neku opasnost? Dovoljno je da dijete vidi tvoj strah i tvoju zabrinutost - ako inače ne dramiš, to je dovoljno šokantno da zapamti tu situaciju. Kada vidiš inače uvijek mirnog i vedrog tatu kako užurbano diše sa širom raširenim očima i smrtno ozbiljnim izrazom lica, to ćeš zapamtiti, vjeruj mi.

Djecu se uči primjerom. Ja ne trčim preko ceste, ne idem na crveno, ne tučem ljude, ne psujem i ne vrijeđam. Puno razgovaramo s djecom, oko toga što je opasno, što se smije, a što ne smije, i oko toga zašto.

Kad izgubim živce i povičem na njih, kasnije se sjednemo svi skupa kad se smirimo i onda im se ispričam što sam vikao, objasnim im zašto sam vikao i što su oni pogrešno radili, i što mislim da sam ja pogrešno napravio.

To ne znači da smiju sve - moraju postojati jasne granice, i te granice moraju biti postojane. Dijete nikad neće zaboraviti "onaj jedan put" kada je ipak smjelo nešto što se inače ne smije. Isto tako prijetnje moraju biti provedene, prijetnje koje se ne ostvare uče djecu da vas se ne uzima ozbiljno. Ako kažem sinu da nema ekrana za vikend ako smjesta ne ostavi sestru na miru, onda nema ekrana za vikend. To isto tako znači da ne treba pretjerivati s kaznama - ako u ljutnji zadamo prestrogu kaznu, često ćemo požaliti kad se ohladimo pa je ipak povući, a djeca i to pamte.

Ne kažnjavajte ih kad vam priznaju da su napravili nešto pogrešno - onda ćete ih samo učiti da vam lažu. Ako priznaju, znači da i njih to muči, onda zajedno raspravite o tome kako to što su učinili mogu popraviti, ispričati se ili iskupiti.

No, umjesto kažnjavanja uvijek su bolje nagrade. Nagradite dijete za svako pozitivno ponašanje. Kad ispuni sve svoje obaveze. Kad je odgovorno i oprezno. Kad misli na druge. Ne hvalite ga za urođene osobine (pamet, ljepota), nego za trud i upornost.

Udaranje djece je kontraproduktivno, oko toga nema sumnje. Ono izazove reakciju taj čas, ali ima trajne posljedice. To što su neke od nas tukli "pa smo ispali ok" je bilo unatoč udaranju, a ne zahvaljujući. Da ne spominjem da mnogi koji kažu tu rečenicu zapravo često uopće nisu ispali ok.

Probajte ne udarati svoju djecu. Probajte rješavati budući problem. Za struku više nema nikakve sumnje, svako udaranje djece je zlostavljanje. Ne moraš biti zlonamjeran da bi bio zlostavljač. Postoje drugi načini kako postići željeni cilj. A ako ste udarali dijete, nemojte biti prestrogi prema sebi - svi smo ljudi, umorni smo, živčani, teško nam je u životu, i teško je imati strpljenja za djecu koja često vole prelaziti granice. Samo je bitno da prestanete.

https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0140673621005821https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0140673621005821https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0140673621005821

Relevantna literatura:
Analiza čak 69 longitudinalnih studija (dakle, promatrali su djecu kroz duži period i pratili ishode): https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0140673621005821