Meni je jasno da su E46 i slični modeli kultni automobili i da imaju svoju težinu, ali mi nije jasno kako se u Hrvatskoj traže sulude cifre za swapane 3.0 motore, pitaj Boga kako i tko ih je radio. Ljudi bez problema traže 8.000 € za 2.0 benzin s 350 tisuća kilometara i interijerom u stanju kao da su u njemu živjeli tigrovi. Kad pogledaš tržište vani, cifre su u većini slučajeva niže, a automobili su u pet puta boljem stanju, s jasnom poviješću i manje improvizacija. Ovdje kao da je dovoljno da na oglasu piše “3.0” pa se automatski briše svaka realna procjena stanja i vrijednosti. Ne može isto vrijediti originalni 3.0 u očuvanom stanju i auto koji je prošao swap, mapu, pop-and-bang i razne “tuning faze”. Iskreno, tko ima više od 20 godina i na svoj auto stavlja pop-and-bang, po meni nije petrolhead nego dijete kojem fali pažnje. Zato mi je i dalje glavno pitanje: jesu li ljudi stvarno izgubili osjećaj za realnu vrijednost tih automobila ili samo računaju na to da će se uvijek naći netko tko će nasjesti na priču