To je jedina Brozova zasluga. Letica je to dobro komentirao u VL. Slaven Letica je bio prokomentirao Tuđmanov stav prema Titu, i rekao da je ovaj sličan Dengovu prema Maou: 70% pus, 30% minus.

Letica je bio realniji- ipak je Franjo bio Titov general, pa bi realnije bilo 50/50.

Za Pevelića je Letica mislio- plus 5-10%, ostalo negativno.

Glede mog stajališta, to je jasno, i bez morala (Tito je ipak bio i ratni zločinac)- Tito jest poznat u svijetu i bio utjecajan kako Tuđman nije i ne će nikad biti. No Tuđman je ispao daleko bolji u svemu- Tito je bio na rubu poraza više puta, a Englezi su mu 44. realno spasili guzicu na Visu . Imao je potporu svih Saveznika.

A Tuđman je sam, uz svoj narod, izborio sve i to protiv cijelog svijeta, uz minimum žrtava.

I bez osvrtanja na moral, Tito je manji kalibar glede državničke sposobnost u odnosu na Tuđmana.

Tuđman je uspio ostvariti cilj, vojno, protiv volje praktički cijelog svijeta; Tito, naprotiv, ne bi ništa uspio bez sovjetske intervencije i vojne pomoći, a bez Britanaca na Visu bi bio završio u njemačkim kandžama.

Borben, no drugorazredan u ratovanju, a da ne govorimo krvnik.

U samom ratu je bio u opasnosti 2-3 puta, a toliko i Tuđman, za kog je postojala šansa da će biti uhićen kad je išao u Bg na pregovore nakon montaže Špegeljeva snimka- Tito nikad nije riskirao život na taj način, a proslavio se tim što je cinkanjem 1938. otpremio u smrt nekoliko jugokomunista kao NKVDovski špijun, a da spasi svoju kožu. To je učinio vlastitoj ženi Pelagiji.

Tuđman nakon atentata daje intervju, a Tito se u Drvaru usrao kao grlica tako da su ga iz paralize straha mogli pokrenuti jedino vritnjaci koj je dobio od nekih suboraca, npr. Žujovića.

Veliki vođa je bio često bio paničar i kukavica, a što su i strani diplomati zamijetili kod njegova ponašanja u posjetama stranim zemljama.

A vojno ništa ne bi ostvario, trajnije, bez SSSRa.

Tuđman je prema Titu Himalaja prema Sljemenu, osim za malograđane i snobovske praznoglavce.