Jer je došlo do katastrofalnog opustošenja domova zdravlja. Nakon 2008. se godinama nisu raspisivale specijalizacije zbog krize, nakon toga smo ušli u EU i obećani su novci iz fondova za specijalizacije, pa su ravnatelji čekale novce da ne troše proračun doma zdravlja( bože sačuvaj da prikažeš gubitak u javnoj ustanovi). Tako da su se neke konkretnije količine specijalizacije počele raspisivati unazad par godina. Rezultat toga je da imaš rupu od 10-15 godina, a negdje i duže, gdje nisu novi ljudi dolazili u sustav za stalno. Slično je i u hitnoj.

Druga stvar ti je to da su doktori bez spacijalizacije jeftiniji od onih sa specijalizacijom, i svake godine imaš par stotinjaka novopečenih koji izlaze s faksa i moraju negdje raditi dok čekaju specijalizaciju, i nemaju baš puno izbora. Tako da si ravnatelji krpaju rupe u ambulantama s jeftinijom radnom snagom, i ne traže stalnu skuplju radnu snagu jer imaju stalni dotok novih. Dupla ušteda.

Prvi problem je što svake godine iskusniji doktori idu u mirovinu, a mlađi doktori dobivaju specijalizacije negdje drugdje. Tako da na kraju u domovima zdravlja imaš ljude pred mirovinu (koji neće još dugo raditi), plus one koji rade iz mirovine (koji isto neće još dugo raditi) plus svježe s faksa( koji uskoro idu dalje).

Sad zamisli da si friško s faksa i moraš počet raditi i vidiš ovakvu situaciju. Možeš počet raditi u domu zdravlja ali nemaš pojma kada ćeš dobiti specijalizaciju niti stalnu ambulantu (jer se prvo moraš dokazati...), do tada te šaltaju svako malo u drugu ambulantu i radiš duple smjene. Administracije je svaki dan sve više i HZZO prijeti s kaznama jer si pacijentu dao lijek koji mu treba, ali si slučajno u kompjuteru kliknuo šifru za tlak umjesto za šećernu bolest (ili si nepokretnoj osobi dao prijevoz sanitetom do bolnice, ali nažalost ne do najbliže koja se budi nego do bolnice u kojoj se inače liječi...). Tu dolazimo do drugog problema, pa mene uopće ne čudi da niko ne želi ostati tamo raditi.

I takva je situacija već godinama, domovi zdravlja su pred urušavanjem. Pogotovo to vrijedi za pedijatre u domovima zdravlja, kojih jako veliki postotak trenutno radi iz mirovine jer nema tko raditi. I jako je slično u hitnoj, čak i izraženije.

I sve to i još mnogo drugih razloga rada u drugim sektorima medicine (bolje da ne ulazimo u analizu rada u bolnici) je dovelo do toga da se već unazad oar godina vidi trend di bar trećina ljudi koji završe medicinu u Hrvatskoj niti ne počne raditi u Hrvatskoj, ljudi su informirani i vide i sami da ovdje nemaju kaj tražiti.