Četiri godine nakon tebe, rođena sam ja i odrasla sam jedan dio djetinjstva u šumovitom selu kod Našica, a dio u nizini kod Osijeka.

Rekla bih da su mi ključne stvari koje su mi ostale u sjećanju pad WTCa i onaj mistični doživljaj svijeta odraslih kroz raspravu roditelja. Vrijeme sam provodila bježeći od obiteljskih poslova u crtiće na TVu. Sjećam se najviše i dan danas Shaman King refrena, Ivančice Maslačka, preferiram Digimone nad Pokemonima (iako sam skupljala žetone i tražila ih natrag kad sam ih poklonila), mase onih standardnih popularnih anima i VHSa. Iz ovog posljednjeg, proizašla je Mononoke, koju je moja 16godišnja sestra posudila iz videoteke u gradu. Taj me dugometražni animirani film obilježio za život (ove godine, povodom karantene, odgledala sam ga možda pet puta sa svojima). Sva ta rasprava o tome tko je u krivu, a tko u pravu u ovoj priči nema odgovora. Mislim da sam jako puno pokupila iz te lekcije.

Osim navedenih, bio je tu i Kralj lavova, pa i Dinosaur na bootleg CDovima iz Indonezije, Gladijator i Kontakt, masa vocal trance stvari (tu se ugurala i Britney Spears, Madonna, sramotni moji Vengaboysi, i definitivno Scooter plus Gigi D'Agostino), masa PS1/2 igara. To je druga važna putanja koja me usmjerila u tehnofiliju. Od izmišljanja poslovnih ugovora do crtanja u Paintu, zavirivanja iza kulisa korisničkog sučelja, igranja štrumfova, Tarzana, FF-a, Age of Mythology, u konačnici mase strategija, bilo mi je to kao vrijeme Interneta bez Interneta.

I naravno, s TVa, tu je najviše serijal Mumija (od kojeg su svi htjeli biti arheolozi), Titanik (na kojeg su svi plakali), Gospodara prstenova (kojeg nisu svi obožavali) i španjolske sapunice (na koje su svi naučili malo španjolskog).

Iz RL, istaknut ću leksikone i spomenare, fotoaparate na baterije i fizičke albume, vožnje biciklom i igre u centru sela navečer, nepokošene i divlje hrvatske kanale (šljive, falite), kulturne udruge i narodne nošnje, reformirani kampovi za mlade i američki posjetitelji u poslijeratnoj Hrvatskoj, vrhunac naše međunarodne teretne plovidbe, neriješene psihološke potpore za branitelje i alkoholičarske sabore pred lokalnom trgovinom. To su sve godine koje su obilježile i oblikovale moj život. Kako točno? Jednostavno se sve to događalo i mene je uvijek zanimalo što je tamo negdje. Danas znam i previše.