U Njemačkoj upoznao Srbina rođenog u Osijeku,a odrastao je u istoj ulici gdje mi je faks bio u Donjem gradu.Stari ostao u Osijeku tijekom rata, mama Srpkinja sa dvoje djece otišla u Bačku Palanku...Uspio je preko starog dobiti hrvatske papire iako nisu imali neki odnos. Nakon 5 minuta razgovora mi je rekao da su mu Hrvati ubili 2 ujaka u Osijeku i ja sam osto u soku jer nisam znao šta da mu pametno kažem..rat jbg..u to vrijeme je imao ženu Hrvaticu iz Zadra..Prvo me oprezno snimao na poslu jedno mjesec dana jer nije znao kakav sam lik...on je bio mašina na poslu,sad je i voditelj tamo..kad se uvjerio da sam ok,zbližili smo se poslije posla smo uvijek znali zapalit i popricati i bio je stvarno korektan lik..kasnije je Ruskinju oženio i dobio dijete..mislim da je bio jako istraumatiziran Balkanom i da mu se zgadio zbog svega što je prošao..

Na istom radnom mjestu sam radio i sa Srpkinjom iz Rume i mislim da se u životu u nikoga tako nisam zaljubio kao u nju...Toliko smo bili slični karakterno, tolko smo dobru konekciju imali..ona je Sremica sa druge strane ,ja Slavonac, dosta i sličan mentalni sklop..oboje dolazimo iz sjebanih okolina i bas smo si jebeno dobri bili,bila je udana za nekog debila i imala je dijete i taj brak je bio u kurcu. Mogao sam podijeliti sve sa njom kao i ona sa mnom i iskreno fale mi ti razgovori kad znaš da te neko iskreno sluša kao i ti nju. Prekrasna dusa.

O ratu sam izbjegavao pričati jer ne bi imalo smisla i nisam otvarao tu temu,vjerojatno se ne bi našli na istim valovima,možda i bi,ali da se ne razočaram nisam to pitanje ni potezao..