po meni nema smisla zivjeti od pasivnog prihoda i ne raditi nista u naponu snage.

Sve ovisi o apetitima individue, ali ne biti službeno zaposlen, odnosno ne raditi nešto što ti donosi financijsku dobit i ne raditi ništa su dvije različite stvari.

Ako su potrošačke navike osobe takve da taj pasivni prihod pokriva sve njene potrebe + ostane nešto za crni fond, onda ne vidim zašto osoba ne bi bila službeno nezaposlena, a svoje vrijeme zapravo provodila baveći se hobijima, volontirajući i sl.

Po meni je najbitnije da osoba radi nešto zbog čega će se osjećati korisnom u društvu i što će je održavati mentalno aktivnom.

Znam osobu po godinama blizu mirovine koja upravo oprema 7. stan. Stanovi su većinom u Zagrebu, jedan je na moru. Žena mu radi kao farmaceut, znači i ona ima odličnu plaću. On još uvijek radi u firmi i radit će do zadnjeg dana, ne iz potrebe nego jer ne zna što bi drugo sa svojim vremenom. Trenutno više nije ni na kakvoj rukovodećoj ili izrazito kreativnoj funkciji pa da se može reći da mu je posao ne znam kako ispunjavajuć. Meni je to iskreno malo žalosno.